Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku postupka nije posebno riješeno. Dispozitiv mora biti kratak i određen, a, kad je potrebno, može se podijeliti i na više tačaka. Dispozitivom se može riješiti i o troškovima postupka, ako ih je bilo, određujući njihov iznos, ko ih je dužan platiti, kome i u kom roku. Ako se u dispozitivu ne rješava o troškovima, navest će se da će se o njima donijeti poseban zaključak. Ako se rješenjem nalaže izvršenje kakve radnje, u dispozitivu će se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvršiti. Kad je propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u dispozitivu.
čl. 206. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 2/98 (prečišćeni tekst — neslužbeno)