Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to: 1) u slučaju iz člana 246. tačka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze; 2) u slučaju iz člana 246. tač. 2. i 3. - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku, ili u postupku o privrednom prestupu, a ako se postupak ne može provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogućnosti za kazneno gonjenje, odnosno za gonjenje za privredni prestup; 3) u slučaju iz člana 246. tačka 5. - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rješenje); 4) u slučaju iz člana 246. tač. 4., 6., 7., i 8. - od dana kad je stranka saznala za razlog obnove; 5) u slučaju iz člana 246. tač. 9., 10. i 11. - od dana kad je rješenje dostavljeno stranci. Ako bi rok određen u stavu 1. ovog člana počeo teći prije nego što je rješenje postalo konačno u upravnom postupku, taj će se rok računati od dana kad rješenje postane konačno, odnosno od dostavljanja konačnog rješenja nadležnog organa. Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci obnova se ne može tražiti niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti. Iznimno, i poslije roka od pet godina obnova se može tražiti odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u članu 246. tač. 2., 3. i 5. ovog zakona.
čl. 249. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 2/98 (prečišćeni tekst — neslužbeno)