(Zaštitne mjere) (1) Licu koje, pod odlučujućim djelovanjem zavisnosti od alkohola ili opojnih droga, učini prekršaj iz člana 8. ovog zakona može se se izreći zaštitna mjera vanbolničko liječenje od zavisnosti. (2) Preduzeću ili drugom pravnom licu ili imaocu radnje koja se bavi ugostiteljskom djelatnošću, njihovom odgovornom licu ili licu kome je povjereno vođenje radnje, za prekršaje iz člana 8. stav (3) tačka h), stav (4) tač. a) i c), stav (5) tač. a), d), i) i m) i člana 9. stav (4) ovog zakona može se izreći zaštitna mjera zabrane vršenja ugostiteljske djelatnosti u periodu do šest mjeseci. (3) Ako se prilikom izricanja kazni za prekršaje iz čl. 8. stav (3) tačka h), stav (4) tač. a) i c), stav (5) tačka d) i i) i člana 9. stav (4) ovog zakona utvrdi da je lice iz stava (2) ovog člana u toku posljednje dvije godine bilo kažnjeno pravosnažnom odlukom za neki od prekršaja predviđen u navedenim članovima, tom licu će se obavezno izreći zaštitna mjera iz stava (2) ovog člana. (4) Za prekršaje iz člana 8. stav (3) tač. a), b), c), d), e), f), h), i), j) i k), stav (4) tač. a), c), d), e), i f) i stav (5) tač. a), g), i) i j) ovog zakona može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja. (5) Zaštitne mjere po odredbama st. (1), (2), (3) i (4) ovog člana mogu se izreći i ako kazna za prekršaj nije izrečena.
čl. 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, „Sl. novine KS" br. 34/20