Dobra baštine, u smislu ovog zakona su lokaliteti, druge nepokretne stvari (u daljem tekstu: nekretnine) i pokretne stvari, kao i njihovi dijelovi, grupe i cjeline: - koji u svom sadašnjem obliku, stanju, sadržaju, suštini i vrsti imaju svojstva koja se smatraju kao historijska, arhitektonska, stilska, ambijetalna, naučna, umjetnička, duhovna, odnosno religiozna, dokumentarna, estetska, ili etnografska vrijednost; - koji predstavljaju izvor saznanja, dokaz historijskih zbivanja, civilizacijskih kretanja i uticaja; - koji su izraz narodnog života i običaja ili svjedoci o značajnim događajima, ljudima, idejama, legendama i vjerovanjima; - koji mogu biti od značaja za razumijevanje i obilježavanje historijskih i kulturno-historijskih zbivanja ili za koje postoji javni interes da budu sačuvani. Kao dobre baštine, u smislu ovog zakona, smatra se i: 1. metodom rekonstrukcije ponovo uspostavljena nekretnina koja je porušena namjerno ili usljed elementarne nepogode, a koja je prije rušenja imala status zaštićenog dobra baštine ili status dobra baštine pod prethodnom zaštitom, 2. lokalitet dobra baštine uništenog u ratu od 92. do 95. radi njegove zaštite do završetka rekonstrukcije, 3. objekat ili prostor u kojem se trajno čuvaju dobra baštine ili izvorna dokumentacija o njima.
čl. 5. Zakona o zaštiti kulturne baštine, „Sl. novine KS" br. 2/00