(Priznavanje inostranih visokoškolskih kvalifikacija) (1) Priznavanje inostrane visokoškolske kvalifikacije je postupak kojim se imaocu kvalifikacije utvrđuje pravo na pristup zapošljavanju (u daljem tekstu: stručno priznavanje), odnosno pravo na nastavak obrazovanja (u daljem tekstu: akademsko priznavanje). (2) Stručno priznavanje provodi visokoškolska ustanova u svrhu pristupa tržištu rada, odnosno radi zapošljavanja. (3) Akademsko priznavanje provodi visokoškolska ustanova, odnosno članica univerziteta, na kojoj nosilac strane visokoškolske kvalifikacije želi nastaviti obrazovanje. (4) U postupku akademskog priznavanja, stručno tijelo visokoškolske ustanove, odnosno članice univerziteta u čijoj je nadležnosti akademsko priznavanje vrši vrednovanje strane visokoškolske kvalifikacije, odnosno dijela stranog studijskog programa u slučaju nepotpune kvalifikacije. (5) Ukoliko visokoškolska ustanova utvrdi da nisu ispunjeni uslovi za priznavanje, ali je priznavanje moguće uz ispunjenje dodatnih obaveza (polaganje ispita, seminarski radovi, istraživačka praksa i slično), može predložiti uslovno, djelimično ili alternativno priznavanje. (6) Postupak priznavanja inostranih visokoškolskih kvalifikacija uređuje se posebnim pravilnikom koji donosi visokoškolska ustanova u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, a u skladu sa Konvencijom Vijeća Evrope/UNESCO-a o priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju u evropskoj regiji (ETS No.165, 1997.) - Lisabonska Konvencija.
čl. 82. Zakona o visokom obrazovanju, „Sl. novine KS" br. 36/22