(Lice slabog imovnog stanja) (1) Licem slabog imovnog stanja se, po odredbama ovog zakona, smatra fizičko lice čija ukupna redovna primanja i prihodi po članu domaćinstva ne prelaze iznos od 40% prosječne isplaćene mjesečne neto plaće zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku, a nema nekretnine ili drugu imovinu koja može biti predmet izvršenja shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16). (2) Ne smatra se licem slabog imovnog stanja ono lice koje živi u zajedničkom domaćinstvu sa punoljetnim članom svoje porodice, koji je takvog imovnog stanja da je u mogućnosti da snosi njegove troškove advokatskih usluga. (3) Kod utvrđivanja slabog imovnog stanja lica iz stava (1) ovog člana, neće se uzimati u obzir ukupan prihod i imovina članova porodice korisnika besplatne pravne pomoći koji s njim žive u zajedničkom domaćinstvu, a protustranka su u postupku ili je njihov interes u suprotnosti sa interesom podnosioca zahtjeva. (4) Pod prihodima, nekretninom ili drugom imovinom lica iz stava (1) ovog člana podrazumijevaju se prihodi, nekretnine i druga imovina koja je kantonalnim propisima o socijalnoj zaštiti propisana kao uslov za ostvarivanje prava na stalnu novčanu pomoć.
čl. 16. Zakona o pružanju besplatne pravne pomoći, „Sl. novine TK" br. 17/23