(Primanje poklona) (1) Nosilac javne funkcije ne može tražiti, niti primiti poklone ili druge pogodnosti za sebe, niti za svoje bliske srodnike, za obavljanje svojih dužnosti, kao ni poklone koji utiču ili mogu uticati na obavljanje njegovih dužnosti, osim protokolarnih poklona. (2) Poklonom u smislu ovog zakona smatra se lična korist u vezi sa vršenjem javne dužnosti, a podrazumijeva: stvari, prava, usluge bez naknade, te neku drugu ličnu korist datu ili obećanu nosiocu javne funkcije. (3) Poklon u vrijednosti do 200 KM nosioci javne funkcije mogu zadržati i ne trebaju ga prijaviti. (4) Poklonom u smislu stava (3) ovog člana smatra se i više poklona poklonjenih od istog lica u periodu od jedne godine. (5) Poklone iznad vrijednosti iz stava (3) ovog člana nosioci javne funkcije ne smiju zadržati, već su ih obavezni prijaviti i predati organu vlasti u čije ime vrše povjerenu javnu dužnost. (6) Nosilac javne funkcije ne smije primiti novac, ček ili drugi vrijednosni papir bez obzira na iznos. (7) U slučaju sumnje o vrijednosti poklona nosilac javne funkcije dužan je zatražiti račun od davaoca poklona. (8) Vrijednost poklona je njegova tržišna vrijednost. (9) Primanje poklona prema stavovima od (1) do (8) ovog člana odnosi se i na lica koja prime poklon u korist nosioca javne funkcije.
čl. 17. Zakona o prijavljivanju, porijeklu i kontroli imovine izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u tuzlanskom kantonu, „Sl. novine TK" br. 22/21