U smislu ovog Zakona podrazumijeva se: • Kvalitet zraka kao stepen zagađenja zraka; • Zagađeni zrak kao zrak koji sadrži zagađujuće materije u takvoj koncentraciji, takvom trajanju ili takvim uslovima da može narušiti kvalitet življenja, zdravlje i dobrobit ljudi i štetno uticati na okolicu uopće, odnosno koji sadrži štetne materije u koncentracijama iznad preporučenih vrijednosti kvaliteta zraka (PV); • Zagađujuća materija kao materija u krutom, tekućem ili plinovitom stanju koja može nepovoljno uticati na: zdravlje ljudi, kvalitet života, biljni i životinjski svijet, ljudskim radom stvorena materijalna dobra, promjenu klime i ozonski omotač; • Emisija kao ispuštanje zagađujućih materija u zrak; • Imisija kao koncentracija zagađujućih materija u zraku na određenom području i pod određenim uslovima; • Katastar emisije kao skup podataka o vrsti, količini, načinu i mjestu ispuštanja i unošenja zagađujućih materija u zrak; • Granične vrijednosti emisije kao najveće dopuštene količine ispuštanja i unošenja zagađujućih materija iz stacionarnog ili difuznog izvora emisije u zrak; • Količina emisije kao ukupno dopuštena količina emisije, a izražava se u tonama na godinu iz jednog ili više izvora zajedno, odnosno s određenog područja, a propisuje se radi ograničavanja daljinskog prijenosa; • Zagađivač kao pravno ili fizičko lice odgovorno za emisiju; • Praćenje kvaliteta zraka kao sistematsko mjerenje kvaliteta zraka po prostornom i vremenskom rasporedu, odnosno kao sistematsko mjerenje koncentracije zagađenja u zraku (imisije); • Preporučene vrijednosti kvaliteta zraka (PV) kao vrijednosti ispod kojih se uticaj na zdravlje ljudi i vegetacije ne očekuje ni pri trajnoj izloženosti; • Granične vrijednosti kvaliteta zraka (GV) kao vrijednosti ispod kojih se ne očekuje štetno djelovanje na zdrava lica, ali pri dugotrajnoj izloženosti njihovom uticaju postoji rizik mogućeg uticaja na osjetljive grupe (npr. mala djeca, hronični bolesnici), biljke pa i materijalna dobra; • Sanacioni program je skup mjera za poboljšanje kvaliteta zraka na nekom području, a ostvaruje se zamjenom sirovina (goriva), tehnološkog procesa ili prečiščavanja otpadnih plinova prije ispuštanja u zrak, preseljenjem ili prestankom rada pogona, drugačijim usmjeravanjem prometa i dr.; • Registar izvora emisija kao popis zagađujućih objekata, uređaja i djelatnosti urađen na osnovu obaveznih prijava, koji služi kao podloga za izradu katastra emisija, sanacionog programa i za redovni nadzor; • Upravljanje kvalitetom zraka kao obezbjeđenje mjera kojima će se provesti strategija sprječavanja i smanjivanja zagađenja zraka na svim nivoima, a da to ne ometa uravnoteženi razvoj; • Zaštitne udaljenosti kao najmanje dopušteni razmaci između izvora emisije i naselja (stambenih četvrti) propisani radi zaštite zdravlja i kvaliteta življenja ljudi; • Najbolje moguće mjere podrazumijevaju da nisu dovoljni samo najnužniji postupci kako bi se tek postigle ili održale granične vrijednosti emisija, nego da treba primijeniti najbolje moguće mjere za smanjivanje zagađenja zraka do najniže mogućeg nivoa, pod uslovom da troškovi ne budu nerazumno visoki.
čl. 5. Zakona o zaštiti zraka, „Sl. novine TK" br. 6/00