Pružalac usluge povjerenja odgovoran je za štetu nastalu usljed toga što nije postupio u skladu sa ovim zakonom ukoliko je štetu prouzrokovao namjerno ili nepažnjom. Teret dokazivanja namjere ili nepažnje pružaoca usluga povjerenja je na fizičkom ili pravnom licu koje zahtijeva naknadu štete iz stava 1. ovog člana. Teret dokazivanja da šteta nije nastala usljed namjere ili nepažnje kvalifikovanog pružaoca usluga povjerenja iz stava 1. ovog člana je na tom pružaocu usluga. Pružalac usluga povjerenja nije odgovoran za štetu nastalu zbog korištenja usluge kojom je prekoračeno naznačeno ograničenje, ako je korisnik usluge povjerenja o takvom ograničenju unaprijed obaviješten. Na ostala pitanja koja se tiču naknade štete shodno se primjenjuju odredbe zakona kojima je uređena oblast obligacionih odnosa.
čl. 26. Zakona o elektronskoj identifikaciji, uslugama povjerenja u elektronskom poslovanju i elektronskom dokumentu Republike Srpske, „Sl. glasnik RS" br. 49/26