Ova jedinica je na snazi i može se citirati; nije utvrđeno samo kojim brojem službenog glasila je uvedena važeća verzija.
Na javnim putevima mogu se sticati prava službenosti i druga prava određena zakonom koja se osnivaju na javnom putu u korist drugih lica za postavljanje objekata i uređaja od javnog interesa, pod uslovom da ostvarena prava ne ugrožavaju nesmetano i bezbjedno odvijanje saobraćaja i ne nanose štetu putu, putnim objektima i putnom pojasu. Javni putevi ne mogu biti predmet prava svojine i drugih stvarnih prava, niti se mogu otuđiti iz svojine Republike, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. Javni put stiče status javnog dobra upisom u javne evidencije o nepokretnostima kao javno dobro i neotuđiva je svojina Republike. Pravo koje se stiče na osnovu dodjele koncesije upisuje se u javne evidencije u skladu sa odredbama posebnog zakona. Putno zemljište se može dati na korišćenje uz naknadu, na osnovu ugovora o zakupu radi obavljanja pratećih djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, benzinske stanice i drugih djelatnosti na način propisan ovim zakonom. Vlada utvrđuje visinu naknade za korišćenje putnog zemljišta iz stava 5. ovog člana za javne puteve, osim lokalnih puteva i ulica u naselju. Načelnik, odnosno gradonačelnik jedinice lokalne samouprave utvrđuje visinu naknade za korišćenje putnog zemljišta iz stava 5. ovog člana za lokalne puteve i ulice u naselju. Korisnik putnog zemljišta dužan je da zaključi ugovor i plaća naknadu iz stava 5. ovog člana.
ⓘ Konsolidovani tekst — jedna epoha obuhvata više službenih brojeva; pojedinačne izmjene nisu zasebno datirane.
čl. 4. Zakona o javnim putevima Republike Srpske, „Službeni glasnik RS" (izvor izmjene u provjeri) (prečišćeni tekst — neslužbeno)