Član 3. ZAKON O MIRNOM RJEŠAVANJU RADNIH SPOROVA

Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljedeće značenje: 1) radnim sporom smatra se individualni i kolektivni radni spor, 2) individualni radni spor je spor između radnika i poslodavca, a povodom ostvarivanja prava i obaveza na radu i po osnovu rada, 3) kolektivni radni spor može biti pravni ili interesni, 4) pravni kolektivni radni spor je spor povodom primjene važećeg kolektivnog ugovora i drugih općih akata poslodavca, 5) interesni kolektivni radni spor je spor povodom zaključivanja, izmjena i dopuna ili otkaza kolektivnog ugovora, ostvarivanja prava na sindikalno organiziranje, štrajk i drugih kolektivnih prava, 6) strane u individualnom radnom sporu su radnik, odnosno lice kojem je povrijeđeno pravo na radu i u vezi sa radom i poslodavac (u daljem tekstu: strane u individualnom radnom sporu), 7) strane u kolektivnim radnim sporovima su učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora i drugi subjekti kolektivnih prava u skladu sa zakonom (u daljem tekstu: strane u kolektivnom radnom sporu), 8) arbitar je lice koje samostalno ili kao član arbitražne komisije predlaže i sačinjava sporazum ili daje prijedlog za okončanje radnog spora, 9) miritelj je lice koje samostalno ili kao član mirovnog vijeća predlaže, sačinjava sporazum i daje prijedloge i preporuke za okončanje radnog spora i 10) arbitražna komisija je tijelo koje se formira radi donošenja konačne odluke u vezi sa otkazom ugovora o radu izabranom predstavniku radnika. Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.