Član 45. ZAKON O NOTARSKOJ SLUŽBI U REPUBLICI SRPSKOJ

Notar je obavezan odbiti obavljanje službene radnje ako: 1) se radnja odnosi na pitanje koje ne spada u nadležnost notara, 2) je radnja nespojiva sa njegovom službom, naročito ako se njegovo učešće zahtijeva radi postizanja očigledno nedopuštenog ili nepoštenog cilja, 3) utvrdi da je radnja prema zakonu nedopuštena, za koju sumnja da je stranka preduzima prividno ili da bi izbjegla zakonske obaveze ili da bi protivpravno ošteti-la treće lice, 4) utvrdi da stranka nema poslovnu sposobnost ili iz drugog zakonskog razloga ne može punovažno zaključivati pravne poslove, ili ako zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nema poslovnu sposobnost ili ovlašćenje za preduzimanje konkretnog pravnog posla, 5) raspolaže činjenicama da stranka nema ozbiljnu i slobodnu volju da zaključi određeni posao, 6) iz okolnosti slučaja i činjenica kojima raspolaže utvrdi da konkretan pravni posao neće proizvesti pravno dejstvo, da nije dopušten ili da je u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poretkom ili dobrim običajima. Notar ne smije kod zaključivanja pravnih poslova posredovati između stranaka niti u vezi sa nekom službenom radnjom preuzeti jemstvo ili drugo obezbjeđenje za stranku. Notar je obavezan da vodi računa da se lica koja su kod njega zaposlena ne bave poslovima iz st. 1. i 2. ovog člana.