Ako neka od stranaka ne zna nijedan od službenih jezika, mora se pozvati i tumač (prevodilac), a u originalu će se naznačiti da se tako postupilo. Tumač mora biti lice koje ima status ovlašćenog sudskog tumača. Kad je tumač potreban, notar će nastojati da preko njega sazna pravu volju stranaka, i prema toj volji na jednom od službenih jezika sačinjava original, koji će tumač pre-vesti strankama, a ako to stranka traži, napisaće se prevod originala na jezik stranke i priložiti uz original. Notar treba da upozori stranke da mogu zahtijevati prevod u pisanoj formi i prilaganje uz original, a u originalu treba biti navedeno da se ovako postupilo i da li su se stranke odrekle tog prava.
čl. 75. Zakona o notarskoj službi u republici Srpskoj, „Sl. glasnik RS" br. 28/21