Član 31. ZAKON O ODUZIMANJU IMOVINE KOJA JE PROISTEKLA IZVRŠENJEM KRIVIČNOG DJELA

U slučajevima iz člana 30. stav 1. ovog zakona, javni tužilac u zahtjevu predlaže da sud utvrdi da je lice počinilo protivpravno djelo i da je tim djelom steklo imovinu, te da se ta imovina oduzme od tog lica ili lica na koje je ona prenesena. U slučaju da lice iz člana 30. stav 1. tačka 1) ovog zakona nije sposobno da učestvuje u krivičnom postupku zbog nastupanja duševne bolesti, javni tužilac će prije podnošenja zahtjeva iz stava 1. ovog člana, u prisustvu vještaka i branioca, pokušati da ispita to lice. Ako se lice iz člana 30. stav 1. tačka 1) ovog zakona ne može ispitati, javni tužilac podnosi zahtjev iz stava 1. ovog člana. Zahtjev iz stava 1. ovog člana javni tužilac podnosi sudiji za prethodno saslušanje nadležnog suda, koji će prethodno ispitati postoje li uslovi za odbacivanje, odbijanje ili uslovi za odobrenje povlačenja zahtjeva odgovarajućom primjenom čl. 243, 247. i 248. Zakona o krivičnom postupku, i ako postoje, donijeće rješenje o odbacivanju ili odbijanju, odnosno odobravanju povlačenja zahtjeva. Sud rješenje dostavlja javnom tužiocu, licu iz člana 30. stav 1. tačka 1) ovog zakona i braniocu. Ako ne donese nijedno od navedenih rješenja, sudija za prethodno saslušanje će proslijediti predmet sudiji, odnosno vijeću kojem je predmet dodijeljen radi zakazivanja ročišta.