Pojedini pojmovi i izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje: 1) imovinom se smatra dobro svake vrste, materijalno ili nematerijalno, pokretno ili nepokretno, udjeli u pravnom licu, pravni dokumenti ili isprave u bilo kojoj formi kojima se dokazuje pravo ili interes u odnosu na takvo dobro, kao i prihod ili druga korist proistekla neposredno ili posredno iz krivičnog djela, kao i dobro u koje je ona pretvorena ili sa kojim je pomiješana, 2) imovinom koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela smatra se imovina vlasnika koja je u očiglednoj nesrazmjeri sa njegovim zakonitim prihodima, 3) zakoniti prihodi su raspoloživa finansijska sredstva vlasnika imovine za koje je moguće utvrditi zakonitost sticanja, 4) vlasnikom se smatra osumnjičeno, optuženo, osuđeno lice, ostavilac, pravni sljedbenik ili treće lice, 5) ostaviocem se smatra lice protiv koga, usljed smrti krivični postupak nije pokrenut ili je obustavljen, a u krivičnom postupku koji se vodi protiv drugih lica je utvrđeno da je zajedno sa tim licima učinio krivično djelo iz člana 2. ovog zakona, 6) pravnim sljedbenikom se smatra nasljednik osuđenog, ostavioca ili njihovih nasljednika, 7) trećim licem se smatra fizičko ili pravno lice na koje je prenesena imovina koja je proistekla krivičnim djelom, 8) oduzimanjem se smatra privremeno ili trajno oduzimanje imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela. Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.
čl. 4. Zakona o oduzimanju imovine koja je proistekla izvršenjem krivičnog djela, „Sl. glasnik RS" br. 65/18