Član 256. ZAKON O STEČAJU

Ako Sud Republike Srpske nije nadležan prema odredbi člana 255. stav 1. ovog zakona, nadležan je za sprovođenje stečajnog postupka protiv stečajnog dužnika ako on ima organizacioni dio bez svojstva pravnog lica u Republici Srpskoj. Kada se u Republici Srpskoj ne nalazi organizacioni dio stečajnog dužnika, već samo njegova imovina, stečajni postupak u Republici Srpskoj moguće je otvoriti u sljedećim slučajevima: 1) kada se u državi u kojoj stečajni dužnik ima organizacioni dio stečajni postupak protiv njega ne može otvoriti zbog uslova predviđenih u stečajnom pravu te države, iako postoji stečajni razlog, 2) kada prema pravu države u kojoj stečajni dužnik ima organizacioni dio stečajni postupak obuhvata samo imovinu stečajnog dužnika u toj državi, 3) kada se otvaranje stečajnoga postupka u Republici Srpskoj predlaže na osnovu člana 239. ovog zakona, 4) kada se otvaranje posebnog stečajnog postupka u Republici Srpskoj predlaže u okviru postupka za priznanje strane odluke o otvaranju stečajnoga postupka. Za sprovođenje postupka iz stava 1. i stava 2. t. 1), 2) i 3) ovog člana nadležan je stečajni sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica stečajnog dužnika, a ako stečajni dužnik nema poslovne jedinice u Republici Srpskoj, stečajni sud na čijem se području nalazi imovina stečajnog dužnika. Ako bi više stečajnih sudova bilo mjesno na-dležno, postupak sprovodi Sud kojem je prvom podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Postupak iz st. 1. i 2. ovog člana obuhvata samo imovinu stečajnog dužnika koja se nalazi u Republici Srpskoj (poseban stečajni postupak). Kada je stečajni postupak već otvoren u državi u kojoj stečajni dužnik ima organizacioni dio, prilikom otvaranja domaćeg stečajnog postupka na osnovu stava 1, odnosno stava 2. ovog člana, Sud neće ispitivati stečajne razloge.