Pravo upotrebe je lična službenost koja ovlašćuje određeno lice da se u granicama svojih ličnih potreba i potreba članova svog porodičnog domaćinstva služi nečijom stvari (poslužna stvar) prema njenoj namjeni, čuvajući njen sadržaj. Pravo upotrebe može postojati na poslužnoj nepotrošnoj pokretnoj ili nepokretnoj stvari, ili na više pokretnih stvari. Na potrošnim stvarima nije moguća ni neprava upotreba. Na pravo upotrebe osnovano na pravu koje daje plodove ili druge koristi, shodno se primjenjuje odredba iz stava 2. ovog člana. Predmet prava upotrebe su i pripaci stvari ili prava koja su njime opterećena. Pravo upotrebe ne može imati više lica, osim ako su u takvom odnosu da im ono pripada zajednički. Na pravo upotrebe primjenjuju se pravila o pravu plodouživanja, ako drugačije nije određeno zakonom niti to zahtijeva priroda prava upotrebe.
ⓘ Konsolidovani tekst — jedna epoha obuhvata više službenih brojeva; pojedinačne izmjene nisu zasebno datirane.
čl. 242. Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, „Sl. glasnik RS" br. 124/08, 3/09 (ispravka), 58/09, 95/11, 60/15, 18/16 (odluka US RS) i 107/19 (prečišćeni tekst — neslužbeno)