Pravo stanovanja je lična službenost koja svog nosioca ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njenim dijelom namijenjenim za stanovanje (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, čuvajući sadržaj poslužne stvari. Pravo stanovanja prosuđuje se po pravilima o pravu upotrebe, ako nije drugačije određeno. Ako pravo stanovanja svoga nosioca ovlašćuje da se služi svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje tako da ih, čuvajući njihov sadržaj, u cijelosti uživa, tada je to plodouživanje stambene zgrade, pa se prosuđuje po pravilima o pravu plodouživanja. Vlasnik zadržava pravo raspolaganja onim dijelovima nepokretnosti koji nisu namijenjeni za stanovanje, a i stambenim dijelovima koji nisu predmet prava stanovanja, ali ne na način da time sprečava ostvarivanje prava stanovanja. Ostvarivanjem prava stanovanja ne smije se vlasniku onemogućiti ili otežati potrebno nadgledanje cijele njegove nepokretnosti.
ⓘ Konsolidovani tekst — jedna epoha obuhvata više službenih brojeva; pojedinačne izmjene nisu zasebno datirane.
čl. 247. Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, „Sl. glasnik RS" br. 124/08, 3/09 (ispravka), 58/09, 95/11, 60/15, 18/16 (odluka US RS) i 107/19 (prečišćeni tekst — neslužbeno)