Međusobni odnosi etažnih vlasnika kao suvlasnika u pogledu upravljanja i korišćenja nepokretnosti utvrđuju se ugovorom, koji mora biti zaključen u pisanom obliku (međusuvlasnički ugovor). Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o: a) veličini suvlasničkih dijelova nepokretnosti, b) uslovima i načinu upravljanja nepokretnošću, v) detaljnim podacima o licu koja će upravljati nepokretnošću, g) obimu poslova koje će obavljati to lice i odgovornosti za obavljanje poslova, d) uslovima i načinu prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke rezerve, đ) imenu suvlasnika ovlašćenog za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravniku, odnosno trećim licima i granice njegovih ovlašćenja, e) uslovima i načinu korišćenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za kućepazitelja zgrade, te uređaja i zemljišta, koje pripadaju određenoj nepokretnosti. Odluke koje proizlaze iz međusuvlasničkog ugovora obavezuju sve suvlasnike ako su ugovor sklopili suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovine vrijednosti svih posebnih dijelova nepokretnosti. Odredbe međusuvlasničkog ugovora imaju dejstvo i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međusuvlasničkog ugovora. Suvlasnici su dužni zaključiti međusuvlasnički ugovor u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
ⓘ Konsolidovani tekst — jedna epoha obuhvata više službenih brojeva; pojedinačne izmjene nisu zasebno datirane.
čl. 338. Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, „Sl. glasnik RS" br. 124/08, 3/09 (ispravka), 58/09, 95/11, 60/15, 18/16 (odluka US RS) i 107/19 (prečišćeni tekst — neslužbeno)