Član 81. ZAKON O VETERINARSTVU U REPUBLICI SRPSKOJ

Životinje u unutrašnjem prometu mogu da se smjeste u objekte za uzgoj i držanje, osim ako se takve životinje smjeste u karantin radi sprovođenja dijagnostičkog ispitivanja i vakcinacije. Karantin za životinje je objekat u kojem se drže životinje, reproduktivni materijal i jaja za priplod u uslovima potpune izolacije, a radi provjere i utvrđivanja njihovog zdravstvenog stanja. Životinje u unutrašnjem prometu obavezno se smještaju u karantin radi ispitivanja ili upute na klanje ako: 1) životinja nije obilježena i ako je ne prati odgovarajući identifikacioni dokument, 2) vlasnik životinje nema uvjerenje o zdravstvenom stanju životinje ili je uvjerenje nevažeće (zbog isteka roka, nepotpunih podataka ili drugih nedostataka), 3) za pošiljku vlasnik životinje ne posjeduje potvrdu o njenom zdravstvenom stanju, 4) postoji sumnja ili je utvrđeno da životinja boluje od zarazne bolesti, 5) životinja potiče iz zaraženog ili ugroženog područja i 6) nije moguće utvrditi porijeklo životinje ili vlasnika. Karantin iz stava 2. ovog člana obavezno ispunjava sljedeće uslove: 1) nalazi se van naseljenog mjesta, 2) ograđen je na odgovarajući način i 3) ima osnovne uslove za smještaj i ishranu životinja, odnosno za smještaj zaposlenih u karantinu. Nakon sprovedenih karantinskih mjera i u skladu sa rezultatima laboratorijskih pretraga, ako su životinje zdrave, veterinarski inspektor naređuje zatvaranje karantina, izdavanje uvjerenja o zdravstvenom stanju i obilježavanje životinja, a vlasnik snosi troškove izdavanja uvjerenja i obilježavanja. Za karantin iz stava 4. ovog člana mora postojati rješenje ministra. Troškove karantina za životinje snosi vlasnik životinje. Ministar donosi pravilnik kojim se propisuju uslovi u objektima za karantin za životinje.