U sljedećim slučajevima neće se odgovarati za klevetu: a) ako se radi o izražavanju mišljenja ili kada je izražavanje u suštini istinito; b) ako je lice koje je navodno prouzrokovalo štetu bilo po zakonu obavezno iznositi ili pronositi izražavanje, ili iznositi ili pronositi izražavanje u toku zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka; v) ako je iznošenje ili pronošenje izražavanja bilo razumno. Kada sud donosi ovakvu odluku, uzima u obzir sve okolnosti slučaja, naročito uključujući: način, oblik i vrijeme iznošenja ili pronošenja izražavanja, prirodu i stepen prouzrokovane štete, dobronamjernost i pridržavanje opšte prihvaćenih profesionalnih standarda od strane štetnika, vjerovatnost da bi šteta nastala i da izražavanje nije izneseno ili proneseno, podatak da li izražavanje sadrži objektivnu i tačnu informaciju o izražavanju drugih lica, i da li se odnosi na pitanja iz privatnog života oštećenog ili pitanja od političkog ili javnog značaja.
čl. 6. Zakona o zaštiti od klevete Republike Srpske, „Sl. glasnik RS" br. 37/01 (prečišćeni tekst — neslužbeno)