Zaštitu i zdravlje na radu obezbjeđuje i sprovodi svako pravno i fizičko lice koje zapošljava jednog ili više radnika, uključujući i javne službe (u daljem tekstu: poslodavac), državni i drugi organi ako zakonom nije drugačije određeno. Odredbe ovog zakona odnose se i na lica koja obavljaju djelatnost ličnim radom i na lica koja se na drugi način radno angažuju. Prava, obaveze i odgovornosti u vezi sa zaštitom i zdravljem na radu uređuju se na direktan i indirektan način i propisima radnog zakonodavstva, penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, tehničkim i drugim propisima kojim se štite zašita i zdravlje lica na radu i drugih lica, te kolektivnim ugovorima. Zaposleno lice (u daljem tekstu: radnik/ca) ostvaruje zaštitu i zdravlje na radu u skladu sa ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu zakona, opštim aktom i kolektivnim ugovorom. Zabranjena je diskriminacija radnika u ostvarivanju zaštite i zdravlja na radu po svim osnovima utvrđenim u Zakonu o radu.
čl. 3. Zakona o zaštiti na radu, „Sl. glasnik RS" br. 1/08