Član 33. ZAKON O ZAŠTITI NA RADU

Radnik ima pravo da odbije da radi: a) ako mu prijeti neposredna opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu sprovedene propisane mjere za zaštitu i zdravlje na radnom mjestu na koje je određen, sve dok se te mjere ne obezbijede, b) ako mu poslodavac nije obezbijedio propisani ljekarski pregled ili ako se na ljekarskom pregledu utvrdi da ne ispunjava propisane zdravstvene uslove, u smislu člana 43. ovog zakona, za rad na radnom mjestu sa povećanim rizikom, v) ako u toku osposobljavanja za bezbjedan i zdrav rad nije upoznat sa svim vrstama rizika i mjerama za njihovo otklanjanje, u smislu člana 27. stav 2. ovog zakona, na poslovima ili na radnom mjestu na koje ga je poslodavac odredio, g) duže od punog radnog vremena, odnosno noću ako bi, prema ocjeni službe medicine rada, takav rad mogao da pogorša njegovo zdravstveno stanje, d) na sredstvu za rad na kojem nisu primijenjene propisane mjere za zaštitu i zdravlje na radu. U slučajevima iz stava 1. ovog člana radnik može da se pisano obrati zahtjevom poslodavcu za preduzimanja mjera koje, po mišljenju zaposlenog, nisu sprovedene. Ako poslodavac ne postupi po zahtjevu iz stava 2. ovog člana u roku od osam dana od prijema zahtjeva, radnik ima pravo da podnese zahtjev za zaštitu prava inspekciji rada. Kada radnik odbije da radi u slučajevima iz stava 1. ovog člana, a poslodavac smatra da zahtjev zaposlenog nije opravdan, poslodavac je dužan da odmah obavijesti inspekciju rada.