Isključeni član društva može tužbom nadležnom sudu protiv društva tražiti naknadu vrijednosti svog udjela. Tužba iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana pravnosnažnosti presude o isključenju člana društva. Sud naknadu iz stava 1. ovog člana određuje u visini vrijednosti dijela likvidacionog ostatka koji bi pripao isključenom članu srazmjerno njegovom udjelu u osnovnom kapitalu društva, na dan pravnosnažnosti presude o isključenju tog člana iz društva, osim ako je osnivačkim aktom određeno drugačije. Sud prilikom određivanja naknade iz stava 1. ovog člana određuje i rok za isplatu te naknade, uzimajući u obzir finansijsku situaciju u kojoj se društvo nalazi i očekivane prihode društva u redovnom toku poslovanja, s tim što taj rok ne može biti duži od dvije godine od dana pravnosnažnosti presude, osim ako je osnivačkim aktom određen duži rok, ali ne duži od pet godina. Društvo može isplaćivati naknadu određenu presudom nadležnog suda iz stava 3. ovog člana samo iz: a) sredstava rezervi društva ili b) sredstava ostvarenih prodajom sopstvenog udjela društva stečenog isključenjem tog člana društva. Ako društvo ne isplati dosuđenu naknadu članu društva koji je isključen u roku određenom presudom, član društva koji je isključen može tražiti prinudno izvršenje samo prodajom sopstvenog udjela koji je društvo od njega steklo. Ako sredstva ostvarena prodajom sopstvenog udjela u izvršnom postupku nisu dovoljna za namirenje potraživanja člana društva koji je isključen u pogledu dosuđene naknade, preostali dio tog potraživanja se gasi.
čl. 175d. Zakona o privrednim društvima Republike Srpske, „Sl. glasnik RS" br. 17/23 (prečišćeni tekst — neslužbeno)