Mjera obezbjeđenja može se odrediti: 1) ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik obezbjeđenja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača obezbjeđenja. Ako drugačije nije zakonom određeno, sud će odrediti mjeru obezbjeđenja samo pod uslovom da predlagač obezbjeđenja a na prijedlog protivnika obezbjeđenja, u roku koji odredi sud, po odredbama zakona o izvršnom postupku, da jemstvo za štetu koja bi protivniku obezbjeđenja mogla nastati određivanjem i sprovođenjem mjere obezbjeđenja. Ako predlagač obezbjeđenja ne da jemstvo u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja. Na njegov zahtjev, sud može osloboditi predlagača obezbjeđenja od obaveze davanja jemstva, ako sud utvrdi da on nije u finansijskoj mogućnosti da jemstvo da. Bosna i Hercegovina, njeni entiteti, Distrikt Brčko, kantoni i opštine su izuzeti od obaveze iz stava 2. ovog člana.
ⓘ Konsolidovani tekst — jedna epoha obuhvata više službenih brojeva; pojedinačne izmjene nisu zasebno datirane.
čl. 269. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske, „Sl. glasnik RS" br. 58/03, 49/09, 61/13, 27/24 i 29/26 (prečišćeni tekst — neslužbeno)