Službeni list RBiH 1992–1995: ratna godišta, fotografisana i pretraživa

Za pitanja o pravnom poretku Bosne i Hercegovine iz perioda 1992–1995. do sada je postojao jedan pouzdan odgovor: otići u biblioteku. Službeni list Republike Bosne i Hercegovine iz ratnih godina nije objavljen na internetu kao potpuna godišta — ni kao skenirani otisak, ni kao tekst.

Sada jeste. Na avdokat.com/arhiva stoje četiri godišta Službenog lista RBiH — 1992., 1993., 1994. i 1995. Svaki broj je fotografisan iz originala u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, mašinski pročitan (OCR) i objavljen kao poseban PDF: slike stranica i uz njih nevidljivi tekstualni sloj, tako da se broj može pretraživati i preuzeti u cjelini — uz jedan prilog iz 1992. koji stoji samo kao slika, bez OCR teksta, jer arhiv još ne čita rimske brojeve stranica.

Šta je tačno u arhivu

To je 139 brojeva i 3.160 stranica sa skenom i OCR tekstom. Iz ta četiri godišta 59 štampanih strana nije u arhivu — i nijedna nije prešućena: strane koje nedostaju unutar broja stoje na stranici tog broja, tačno na mjestu na kojem bi se nalazile i sa razlogom zbog kojeg ih nema, a one koje padaju između dva broja navedene su poimenično na stranici godišta. Godište 1992. nema nijednu takvu rupu: osam strana koje arhiv ne prikazuje prazne su u samom otisku, što je pri snimanju posebno zabilježeno.

Zašto original iz glasila, a ne prepis

Zakonodavac u BiH objavljuje izmjene, a prečišćeni tekst gotovo nikad ne slijedi — o tome smo pisali u „Zašto za većinu zakona u BiH ne postoji prečišćeni tekst“. Posljedica je jednostavna: pitanje „šta je važilo tada“ vodi na tekst kakav je objavljen tada, u broju u kojem je objavljen. Za period 1992–1995. taj tekst nije bilo moguće dobiti nigdje osim iz uvezanog godišta.

Ta godišta nisu pravna historija u pasivnom smislu. U njima su uredbe sa zakonskom snagom, preuzimanje ranijih saveznih propisa i ratna organizacija institucija — materijal na koji se i danas nailazi u statusnim pitanjima, u imovinskopravnim odnosima, u računanju staža i rokova, i svuda gdje se ocjenjuje radnja poduzeta u to vrijeme. Onome ko vodi takav predmet treba otisak, a ne prepričavanje otiska.

Šta ovaj arhiv obećava — i šta izričito ne obećava

Digitalizacija ratnog otiska nije prepisivanje. Novinski papir, blijed otisak, dva pisma u istom broju (ćirilica i latinica) i stari fontovi znače da mašinsko čitanje griješi. Arhiv je zato napravljen oko tri pravila koja stoje na svakoj njegovoj stranici.

Prvo: mjerodavna je slika, ne tekst. Nad svakim godištem stoji ista rečenica — „Digitalizirani arhiv — OCR tekst, može sadržavati greške; skenirana slika je mjerodavna.“ OCR je svjedok za pretragu: služi da pronađete stranicu, a ne da s nje citirate. Svaka stranica nosi izmjerenu pouzdanost prepoznavanja, a najslabije nose izričito upozorenje. Prije nego se na nešto pozovete, otvorite sken i pročitajte odredbu na fotografiji.

Drugo: rupe se navode, ne prešućuju. Paginacija službenog lista teče kroz cijelu godinu, pa se svaka rupa vidi između dva broja koja jesu tu — i tako je i ispisana. Stranice koje nedostaju unutar broja navedene su na svom mjestu, uz razlog zbog kojeg ih nema. Arhiv koji preskoči stranicu bez traga gori je od arhiva koji je nema, jer čitalac ne zna da mu nešto fali.

Treće: svaki broj je vezan za svoju fotografiju. Uz svaki broj stoji SHA-256 otisak njegovog arhivskog originala, ispisan na stranici tog broja, pa se preuzeta datoteka može provjeriti bajt po bajt — bez povjerenja u prijenos i bez povjerenja u nas. Jedna napomena da provjera ne padne bez razloga: kod dijela brojeva dugme za preuzimanje nudi ono što je na stranici označeno kao „manja verzija za čitanje“ — otisak se odnosi na arhivski original, koji se preuzima zasebnim linkom odmah ispod dugmeta.

I granica koja ide uz sve to: arhiv nije korpus. Njegov tekst ne ulazi u korpus propisa koji Avdokat citira, ne ulazi u odgovore i ne može sam od sebe postati citat. Da bi neki akt iz arhiva postao citabilan, njegov se tekst posebno provjerava naspram fotografije — po aktu, nikad paušalno.

Tri stvari koje otisak radi, a katalog ne objašnjava

Ko prvi put otvori uvezano godište, naiđe na pojave koje liče na greške skeniranja, a nisu. Arhiv ih zato imenuje umjesto da ih „popravi“.

Broj 19 iz 1995. ima vlastitu paginaciju. Njegove strane nose otisnute brojeve 1–24, dok u godišnjem nizu zauzima strane 557–568. Nije riječ o grešci pri snimanju: tako je odštampan, pa ga arhiv vodi po brojevima koje strana stvarno nosi, a godišnji niz čuva netaknut.

Broj 49 iz 1995. arhiv ne posjeduje. Između broja 48 i broja 50 nedostaju strane 1193–1204, i tako su i ispisane u popisu rupa tog godišta. Ne tvrdimo ništa o tome šta je u njima objavljeno; tvrdimo samo da ih nemamo — i da ćemo ih tražiti pri sljedećem snimanju.

Godište 1992. pokreće numeraciju iznova usred godine. Brojevi 9 i 10 oba nose strane 249–264. To nije greška arhiva — tako je odštampano; svaka stranica nosi svoj otisnuti broj, a sadržaj ta dva broja je različit. Arhiv ih prikazuje kako jesu, jer bi svako „ispravljanje“ bilo tiho mijenjanje otiska.

Zbog toga vrijedi pročitati napomenu iznad popisa brojeva prije nego se zaključi šta neko poklapanje znači: u godištu 1994. dvije strane također dijele isti broj, ali iz suprotnog razloga — prva strana svakog broja nosi zaglavlje lista umjesto tekućeg broja strane, pa u printu nema svoj otisnuti broj, a arhiv joj ga je pripisao. Isti prizor, drugi uzrok — i arhiv u oba slučaja imenuje koji je.

Original, signatura i šta dolazi dalje

Sva četiri godišta fotografisana su iz primjeraka Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. Za godište 1992. signatura originala je 6048/1992-A. Za 1993., 1994. i 1995. signatura nije zabilježena pri snimanju — u našem zapisu stoji „nije naveden“ — pa je ni ne navodimo; ko traži ovjeren primjerak, original se nalazi u biblioteci.

Zasad su objavljena četiri godišta. Naredna se dodaju kako se originali fotografišu — bez najave rokova, jer rok ovdje ovisi o pristupu uvezu i o stanju otiska, a ne o nama. Popis onoga što jest i onoga što nedostaje raste zajedno: avdokat.com/arhiva.

Ovo nije pravni savjet. Tekst je opšte objašnjenje propisa na dan objave i ne zamjenjuje procjenu advokata u konkretnom predmetu. Propisi se mijenjaju — prije oslanjanja provjerite član u nadležnom službenom glasilu („Službene novine" / „Službeni glasnik") ili na avdokat.com/provjeri.