Zašto za većinu zakona u BiH ne postoji prečišćeni tekst

Otvorite bilo koji „važeći tekst“ zakona na internetu i postavite sebi neugodno pitanje: koje izdanje zapravo čitate? U Bosni i Hercegovini to pitanje gotovo nikad nema lak odgovor — jer zakonodavac objavljuje izmjene, a skoro nikad objedinjeni, prečišćeni tekst.

Kako se zakon u BiH stvarno mijenja

Zakon se donese jednom — a zatim godinama živi kroz zasebne akte „o izmjenama i dopunama“, svaki objavljen u svom broju službenog glasila. Uzmimo najkorišteniji propis u FBiH, Zakon o radu:

Ko danas želi znati šta Zakon o radu FBiH stvarno kaže, mora u glavi (ili na papiru) primijeniti četiri akta izmjena na osnovni tekst — uputu po uputu, tipično u obliku „u članu X stav Y riječi … zamjenjuju se riječima …“. Jedna preskočena uputa i čitate pravilo koje više ne važi.

Mala izmjena, stvarna posljedica

Primjer iz istog zakona: član 47. (godišnji odmor). U osnovnom tekstu iz 2016. godišnji odmor je mogao trajati najviše 30 radnih dana — tačka. Izmjenama iz 89/18 dodana je rečenica po kojoj odmor izuzetno može trajati i duže od 30 radnih dana, ako je to uređeno kolektivnim ugovorom, prema prirodi posla i uvjetima rada. Ko čita „verziju 2016“, ne zna da plafon od 30 dana više nije apsolutan.

Ko popunjava prazninu — i po koju cijenu

Zbog ove praznine internet je pun neslužbenih prečišćenih tekstova: agregatori, advokatske kancelarije, forumi. Oni su korisni — i sami ih koristimo kao kontrolu — ali imaju tri strukturna problema:

• Nedatirani su. Rijetko piše koje izmjene tekst obuhvata, a još rjeđe od kog datuma koja odredba važi.
• Niko ne garantuje da su potpuni. Preskočena izmjena se ne vidi — tekst izgleda jednako „važeće“.
• Odluke ustavnih sudova su nevidljive. Kad ustavni sud ukine odredbu, ona formalno prestaje važiti — ali u kopijama teksta po internetu i dalje stoji kao da je na snazi. Stvaran primjer: Ustavni sud Republike Srpske je odlukom U-66/20 utvrdio neustavnost jednog otkaznog osnova u članu 179. Zakona o radu RS — prestao je važiti objavom odluke 12. 10. 2021. („Sl. glasnik RS“ 91/21), a u neslužbenim tekstovima se i dalje sretao kao važeći.

Kako bi trebalo izgledati

Propis nije dokument nego vremenska linija. Svaki član ima verzije: od kada do kada je koja važila i koji ju je akt uveo ili ukinuo. Tek tada dobijaju smisao pitanja koja advokati stvarno postavljaju:

• „Šta važi danas?“ — posljednja verzija na snazi, s izvorom.
• „Šta je važilo 15. 3. 2019., kad se moj slučaj desio?“ — verzija na taj dan (tempus regit actum), ne današnja.
• „Da li je ovaj član neko ukinuo?“ — uključujući odluke ustavnih sudova, ne samo izmjene.

Upravo tako Avdokat gradi svoj korpus: osnovni tekst + svaka izmjena iz službenog glasila, primijenjene po verzijama — pa odgovor uvijek kaže koji član, koja verzija, od kada. I pošteno do kraja: dok tekst nije potvrđen prema službenom izdanju, uz izvor stoji oznaka „neslužbeno“ — jer tačnost koja se ne može provjeriti nije tačnost.