Kada Ustavni sud obori član zakona — šta to znači za vaš predmet

Kad ustavni sud utvrdi da neka odredba nije u skladu s ustavom, dešava se nešto što je za praksu neugodno: odredba prestaje da se primjenjuje, ali ne nestaje iz teksta. Zakon i dalje stoji objavljen — na sajtovima, u zbirkama, u PDF-u koji ste skinuli prošle godine — i izgleda potpuno normalno. Presuda je objavljena u drugom broju službenog glasila, pod drugim naslovom, često godinama kasnije, i ne mijenja ni jedno slovo u zakonu.

Zato se ova greška ne pravi iz neznanja nego iz čitanja. Neko pročita član, član glasi jasno, i nema ničega u tekstu što bi upozorilo da je taj član mrtav. U nastavku je šta se tačno dešava, od kog datuma, i u kojem obimu — na primjerima presuda koje smo čitali iz samih brojeva službenih novina dok smo gradili vremenske linije zakona koje ovaj alat servira.

Prvo: koji sud, i gdje je objavljeno

U BiH ne postoji jedan ustavni sud, pa prvo pitanje nije „šta je sud rekao“ nego koji sud i u kojem glasilu. To nije formalnost — od toga zavisi i pravilo o datumu, i gdje uopšte tražite odluku.

• Ustavni sud Federacije BiH odlučuje o saglasnosti federalnih, kantonalnih i općinskih propisa s Ustavom FBiH. Odluke se objavljuju u „Službenim novinama Federacije BiH“.
• Ustavni sud BiH (državni) objavljuje u „Službenom glasniku BiH“ — i može oboriti i entitetski zakon. Federalni Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo je tome primjer: dio njegovog člana 39.e oboren je odlukom U-15/11 od 30. 3. 2012. Ustavnog suda BiH, objavljenom u „Službenom glasniku BiH“ broj 37/12. Ko je te godine pratio samo federalno glasilo, tu odluku nije mogao vidjeti.

Praktična posljedica: pretraga po jednom glasilu je nepotpuna po konstrukciji. Isti taj zakon o prodaji stanova nosi danas tragove četiri odluke — tri federalne (U-39/98, U-28/06, U-3/09) i jedne državne (U-15/11) — objavljene u dva različita glasila, kroz raspon od trinaest godina (19/99 iz 1999. do „Sl. glasnika BiH“ 37/12 iz 2012.).

Od kog datuma odredba prestaje da se primjenjuje

Ovo je pitanje na kojem se najviše griješi, jer se refleksno primijeni pravilo za zakone — „osmog dana od objavljivanja“. To pravilo ovdje ne važi. Za Federaciju BiH odgovor je u članu 40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 6/95 i 37/03), a ne u samoj presudi:

„Usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u ‚Službenim novinama Federacije BiH‘, odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu.“

Dakle: ako izreka ne kaže ništa drugo, odredba pada na dan objave presude — ne osam dana kasnije, ne na dan sjednice na kojoj je presuda donesena. Ta dva datuma umiju biti mjesecima udaljena: presuda U-15/10 o Zakonu o notarima donesena je 2. 12. 2015., a objavljena tek u broju 30/16 od 20. 4. 2016. — i tek tada je odredba prestala da se primjenjuje.

Sud, međutim, može ostaviti zakonodavcu rok da nesklad otkloni. Taj rok nije neograničen:

„…Ustavni sud može utvrditi prijelazna rješenja koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u ‚Službenim novinama Federacije BiH‘ o utvrđenoj neskladnosti zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rješenjima.“

Tako izgleda kad sud taj rok stvarno odredi. Tačka 7. izreke presude U-22/16 glasi:

„Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donosi prelazno rješenje kojim se daje mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od najviše šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u ‚Službenim novinama Federacije BiH‘ uskladi odredbe zakona koje su utvrđene kao neustavne sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, do kada se iste mogu primjenjivati;“

Ako rok istekne, a zakonodavac ništa ne uradi, odredba pada sama — bez ijednog novog akta. Računanje je doslovno: posljednji dan primjene je šestomjesečna godišnjica objave, a odredba prestaje narednog dana. Kod U-22/16: objava 15. 5. 2019. → posljednji dan 15. 11. 2019. → prestanak 16. 11. 2019. Nema pomjeranja zbog vikenda — taj 16. novembar 2019. bio je subota.

Da datum nije naša rekonstrukcija nego pravna činjenica, potvrđuje i sam sud. U rješenju kojim je utvrdio da presuda U-16/16 nije izvršena („Sl. novine FBiH“ broj 93/19), Ustavni sud FBiH kao nespornu činjenicu navodi: „Rok za izvršenje presude istekao je dana 22.01.2018. godine, odnosno šest mjeseci nakon objave u ‚Službenim novinama Federacije BiH‘“ — a presuda je objavljena 21. 7. 2017.

I jedan detalj koji se skoro nikad ne spomene, a mijenja ishod predmeta: član 41. istog zakona proteže neprimjenjivanje i na podzakonske akte — od dana objave presude „neće se primjenjivati ni propis donesen za njegovo provođenje“. Pravilnik ili uredba doneseni radi provođenja oborene odredbe padaju s njom, iako ih presuda ne spominje poimenično.

Koliko je tačno oboreno — izreka se čita doslovno

Najskuplja greška poslije datuma je obim. Presuda gotovo nikad ne obara cijeli član; obara tačno ono što piše u izreci, riječ po riječ. Pogledajte kako to izgleda — ovo je izreka presude U-22/16 u dijelu koji se odnosi na Zakon o stvarnim pravima FBiH:

„Utvrđuje se da član 53. stav (2) u cjelini i stav (3) u dijelu koji glasi: ‚u kojem slučaju ta isprava mora biti notarski obrađena‘, član 82. stav (2), član 147. stav (5), član 190. stav (1) u dijelu koji glasi: ‚u formi notarski obrađene isprave‘, član 278. stav (2) u dijelu koji glasi: ‚mora biti u obliku notarski obrađene isprave i‘ i član 305. stav (2) Zakona o stvarnim pravima (‚Službene novine Federacije BiH‘, br. 66/13 i 100/13) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine;“

U jednoj rečenici su dva potpuno različita pravna dejstva:

• Cijeli stav pada tamo gdje je naveden bez ograde (čl. 53. st. 2, čl. 82. st. 2, čl. 147. st. 5, čl. 305. st. 2). Ostali stavovi tog člana ostaju na snazi.
• Pada samo citirana fraza tamo gdje piše „u dijelu koji glasi“ (čl. 53. st. 3, čl. 190. st. 1, čl. 278. st. 2). Ostatak stava se i dalje primjenjuje — s njim se mora računati, ne smije se prekrižiti cijeli stav.

Ista presuda oborila je i devet odredaba Zakona o nasljeđivanju u FBiH, i tu se razlika vidi najbolje. U članu 128. pala je samo obaveza notarske forme — dužnost notara da stranke pouči ostaje na snazi, jer nije ni bila osporena. U članu 237. stav 6. pala je prva rečenica (obavezna notarska obrada nasljedničke izjave), dok konzularna odnosno diplomatska alternativa iz druge rečenice i dalje važi. Ko iz „notarska forma je pala“ zaključi da je pao cijeli stav, tvrdi više nego što je sud odlučio.

I još nešto što se u prepričavanju izgubi: ista presuda jednako izričito nešto i potvrđuje. U-22/16 prošla je kroz šest zakona i uz oborene odredbe utvrdila da jesu u skladu s Ustavom član 58. Zakona o zemljišnim knjigama, čl. 70. i 163. Zakona o nasljeđivanju, čl. 34. i 35. Zakona o registraciji poslovnih subjekata, član 238. Porodičnog zakona i član 23. Zakona o izvršnom postupku. Rečenica „ustavni sud je odlučivao o tom zakonu“ ne kazuje ništa dok ne pročitate koji je dio pao, a koji je izričito ostao.

Granica ide i u drugom smjeru. Presuda U-39/98 Ustavnog suda FBiH utvrdila je da upotreba naziva „županija“ u nizu federalnih zakona nije u skladu s Ustavom FBiH — obrazloženje je kratko i nedvosmisleno: „Ustav Federacije … ne poznaje naziv ‚županija‘ već koristi naziv ‚kanton‘ za pojam federalnih jedinica“. Zahtjev je podnio tadašnji premijer Federacije, a izreka nabraja odredbu po odredbu kroz cijeli niz federalnih zakona — o privatizaciji preduzeća, o porezu na plaću, o upravi, o zadrugama, o zdravstvenoj zaštiti, o zdravstvenom osiguranju, i druge. U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo pogođeni su član 15. stav 3., član 18. stav 3., član 36. alineja 1., član 38. i član 49. Član 38. je pritom pogođen posredno: izreka ne imenuje njega nego član 4. Zakona o izmjenama i dopunama iz broja 11/98, kojim je taj član bio izmijenjen. Ko traži samo članove osnovnog zakona, taj pogodak ne vidi.

A sad granica. Isti naziv „županija“ stoji i u članovima 26., 27., 40., 42. i 50. istog zakona — te odredbe niko nije osporio, izreka ih ne spominje, i one nisu oborene. Ustavni sud rješava samo ono što mu je postavljeno — proširiti njegovu presudu na neosporene odredbe znači staviti mu u usta ono što nije rekao.

Baš član 38. pokazuje i zašto oboreni tekst ne može jednostavno biti izbrisan. On govori o „kantonalno-županijskom fondu“; izbacite li „-županijski“, ostaje „kantonalno fond“, što nije bosanski, a ispravan oblik („kantonalni“) nije nikad objavljen ni u jednom službenom glasilu. Odredba ostaje na snazi i čita se s nazivom „kanton“ — ali tekst koji stoji u glasilu ostaje onakav kakav je odštampan, jer bi svaka „popravka“ bila naša tvrdnja, a ne zakonodavčeva.

Šta biva s predmetima koji su već u toku

Odgovor nije univerzalan — on je u samoj odluci, i ako ga nema, može doći i kasnijom odlukom istog suda. Najjasniji primjer koji imamo je iz radnog prava.

Presuda U-16/18 Ustavnog suda FBiH (26. 2. 2020., „Sl. novine FBiH“ broj 23/20 od 3. 4. 2020.) oborila je član 9. izmjena Zakona o radu iz broja 89/18 — izmjenu koja je prethodno obraćanje poslodavcu pretvorila iz mogućnosti u obavezu, dakle u prepreku pristupu sudu. Njena izreka ima svega dvije rečenice o meritumu (treća je nalog da se presuda objavi), i druga je često previđena:

„Utvrđuje se da je član 124. Zakona o radu (‚Službene novine Federacije BiH‘, br. 26/16 i 89/18) u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (‚Službene novine Federacije BiH‘, broj 89/18) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.“

Jedan član osporen — pao. Drugi osporen — ostao. I nikakvog roka: izreka se završava nalogom da se presuda objavi, pa je odredba pala na dan objave.

Ostalo je otvoreno pitanje šta s tužbama koje su u tom trenutku već bile u toku. Na ustavno pitanje Vrhovnog suda FBiH, Ustavni sud FBiH je presudom U-48/19 od 21. 4. 2020. („Sl. novine FBiH“ broj 31/20) odgovorio doslovno ovako:

„…djelovanje Presude broj U-16/18, od 26.02.2020. godine … je, da se član 9. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu … ne primjenjuje u započetim, a nezavršenim predmetima pred redovnim sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, te se isti imaju okončati u skladu sa članom 114. Zakona o radu (‚Službene novine Federacije BiH‘, broj 26/16).“

Pouka za spis: datum oborenja i pravilo za predmete u toku su dva različita podatka, i drugi se ne izvodi iz prvog. Ako ga izreka ne sadrži, tražite ga u kasnijim odlukama u istom predmetu prije nego što ga pretpostavite. Kako se ista stvar odražava na cijeli životni vijek jednog člana, opisali smo u „Koji zakon je važio na dan kad se sve desilo?“.

Presuda je donesena. To ne znači da je izvršena.

Ovo je dio koji strane iznenadi: u BiH je neizvršavanje odluka ustavnih sudova redovna pojava, a ne izuzetak — i sudovi to same konstatuju posebnim rješenjima. Tri primjera, sva tri iz zakona koje ovaj alat servira:

• Rješenjem od 2. 3. 2022. („Sl. novine FBiH“ broj 19/22) Ustavni sud FBiH utvrdio je: „Utvrđuje se da Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-16/18 od 26.02.2020. godine, koja je objavljena u ‚Službenim novinama Federacije BiH‘, broj 23/20 od 03.04.2020. godine, nije izvršena.“ Zakonodavac je tekst uskladio tek izmjenom iz broja 44/22 — više od dvije godine nakon što je odredba prestala važiti.
• Rješenjem od 22. 2. 2011. („Sl. novine FBiH“ broj 16/11) isti sud utvrdio je da presuda U-3/09 nije izvršena.
• Rješenjem od 30. 11. 2023. („Sl. glasnik BiH“ broj 87/23) Ustavni sud BiH utvrdio je da Parlament FBiH nije izvršio odluku U-15/11 — dakle više od deset godina nakon prestanka odredbe.

Da to nije improvizacija, kaže i sâmo rješenje iz 19/22: odluke Ustavnog suda Federacije su po Ustavu konačne i obavezujuće, a kad se po njima ne postupi, sud donosi rješenje kojim utvrđuje da odluka nije izvršena „i dostavlja ga nadležnom tužilaštvu, odnosno drugom organu nadležnom za izvršenje kojeg odredi Sud“. Neizvršenje je, drugim riječima, predviđen scenarij.

Za praksu su bitne dvije stvari. Prvo: neizvršenje ne oživljava oborenu odredbu — ona je pala rokom ili objavom, bez obzira na to što je zakonodavac ćutao. Drugo: kod državnog suda datum zna fiksirati tek naknadno rješenje. Dio člana 39.e Zakona o prodaji stanova prestao je da važi 13. 2. 2013. — a taj datum ne stoji ni u odluci U-15/11 od 30. 3. 2012. („Sl. glasnik BiH“ 37/12) nego u rješenju od 16. 1. 2013. („Sl. glasnik BiH“ 11/13). Tražiti ga u prvoj odluci znači ne naći ga.

I jedna važna posljedica koju je lako pogrešno prenijeti: kod tog člana oboren je samo dio koji je određivao kako se naknada utvrđuje — ne i samo pravo. Pravo na naknadu od Federacije BiH nije ukinuto; zamjenski način obračuna zakonodavac nikad nije propisao. Reći „član 39.e je pao“ bilo bi netačno u oba smjera.

Ima i pitanja na koja pošten odgovor glasi „nije riješeno“. Kad je 4. 8. 2010. prestao da se primjenjuje tekst koji je u Zakon o prodaji stanova unio zakon broj 72/08 — ne postoji službeni akt koji kaže šta se od tog dana primjenjuje: da li oživljava tekst koji je važio prije 72/08, ili je nastala pravna praznina. Nijedna presuda, nijedno rješenje i nijedna izmjena u tom lancu to ne utvrđuju. U takvim slučajevima jedini ispravan postupak je reći da odgovora nema — i ne izmisliti ga.

Postoji i treći ishod, koji nije ni „ostalo je kako jeste“ ni „odredba je pala“. Odlukom U-18/25 od 25. 9. 2025. („Sl. glasnik BiH“ broj 59/25 od 10. 10. 2025.) Ustavni sud BiH utvrdio je da odredba člana 104. stav 1. Zakona o radu u institucijama BiH, u vezi s primjenom člana 43. stav 2., „nije kompatibilna sa članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“ — jer naknadu plaće roditelju djeteta s težim smetnjama u razvoju veže za entitetske propise prema mjestu prebivališta zaposlenika. Ali izreka tu odredbu ne obara i ne određuje nikakav dan prestanka: ona nalaže Parlamentarnoj skupštini BiH da je „najkasnije u roku od šest mjeseci od objavljivanja ove odluke“ uskladi. Šta se primjenjuje ako taj rok protekne, u odluci ne piše. To je treći oblik ishoda koji morate prepoznati: nalog zakonodavcu, a ne prestanak odredbe — i pitanje koje se odatle ne smije dopisati.

Zašto se ovakva odluka tako lako propusti

Nije stvar u nemaru. Odluka ustavnog suda sistematski izmiče svakom uobičajenom načinu praćenja propisa:

• Ne zove se kao izmjena. Ko prati akte pod naslovom „Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o …“, presudu neće vidjeti — ona se zove „Presuda“ ili „Rješenje“.
• Nije u zakonu koji mijenja. Presuda U-22/16 objavljena je kao jedan akt, a dodirnula je šest različitih zakona. Ko prati samo jedan od njih, mora je uhvatiti u broju koji uopšte nije „njegov“.
• Nije u jednom glasilu. Jedan zakon mogu obarati oba suda, i tada su odluke u dva različita glasila — Zakon o prodaji stanova ima tri federalne (U-39/98, U-28/06, U-3/09) u „Službenim novinama FBiH“ i jednu državnu (U-15/11) u „Službenom glasniku BiH“.
• Datum se ne vidi iz presude. Kod roka je relevantan dan isteka, a ne dan objave; kod državnog suda datum zna doći tek kasnijim rješenjem. Nijedan od ta dva podatka ne stoji u tekstu zakona.

Zbog svega toga „nema izmjena“ nikad nije isto što i „nije mijenjano“. Zakon se može promijeniti bez ijedne izmjene i dopune — presudom, ili završnim članom nekog sasvim drugog zakona.

Šta konkretno provjeriti prije nego se pozovete na član

1. Koji sud i koje glasilo. Federalni zakon provjerite i u „Službenim novinama FBiH“ i u „Službenom glasniku BiH“ — državni sud obara i entitetske propise.
2. Pročitajte izreku, ne sažetak. Traži se razlika između navedenog stava i formulacije „u dijelu koji glasi“, i tačan popis odredaba — oboreno je samo ono što je u izreci imenovano, i samo u obimu u kojem je imenovano.
3. Nađite datum, ne pretpostavite ga. Nema roka → dan objave presude. Ima roka → godišnjica objave je posljednji dan primjene, a odredba pada narednog dana. Kod državnog suda potražite i kasnije rješenje.
4. Provjerite podzakonske akte. Pravilnik donesen radi provođenja oborene odredbe pada s njom, iako ga presuda ne spominje.
5. Uporedite s datumom svog događaja. Ako je vaš događaj stariji od oborenja, na njega se po pravilu i dalje primjenjuje tada važeći tekst — a ako je predmet bio u toku, potražite je li sud o tome posebno odlučio.

Upravo zbog ovoga propis kod nas nije jedan dokument nego vremenska linija po članu, u kojoj odluka ustavnog suda stoji ravnopravno uz izmjene i dopune. Kako to izgleda na jednom članu kroz osam godina, pokazali smo u „Koji zakon je važio na dan kad se sve desilo?“; zašto se sve to ne može pročitati iz jednog urednog prečišćenog teksta — u „Zašto za većinu zakona u BiH ne postoji prečišćeni tekst“.

Ovo nije pravni savjet. Tekst je opšte objašnjenje propisa na dan objave i ne zamjenjuje procjenu advokata u konkretnom predmetu. Propisi se mijenjaju — prije oslanjanja provjerite član u nadležnom službenom glasilu („Službene novine" / „Službeni glasnik") ili na avdokat.com/provjeri.