Avdokat

Koji zakon je važio na dan kad se sve desilo?

Predmet se sudi po propisu koji je važio u vrijeme događaja. Kroz stvaran primjer iz Zakona o radu FBiH: isti član, tri različita pravila u osam godina.

Pitanje koje advokat postavi prije svakog drugog nije „šta zakon kaže“ nego „šta je zakon govorio onog dana“. Otkaz uručen 2019., ugovor zaključen 2017., povreda na radu iz 2020. — svaki od tih događaja se, po pravilu, cijeni prema propisu koji je važio tada, a ne prema tekstu koji danas stoji na internetu. Latinski to zove tempus regit actum: vrijeme upravlja radnjom.

Zvuči akademski dok ne vidite koliko se tekst zna promijeniti. Evo jednog stvarnog člana iz Zakona o radu Federacije BiH koji je u osam godina rekao tri različite stvari — i na kraju se vratio na početak, tako da danas izgleda kao da se nikad nije mijenjao.

Član 114. Zakona o radu FBiH — tri verzije istog člana

Član 114. uređuje zaštitu prava iz radnog odnosa: kada radnik smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo, šta mora uraditi prije nego što ode na sud. Njegov stav 1. u osnovnom tekstu iz „Službenih novina FBiH“ broj 26/16 glasi:

„Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana … zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.“

— „Sl. novine FBiH“ 26/16, tekst na snazi od 14. 4. 2016.

Izmjene objavljene u broju 89/18 promijenile su tačno jednu riječ — i uz nju izuzetak u stavu 3. Uputa u izmjeni glasi:

„U članu 114. stav (1), riječ „može“, zamjenjuje se se [sic] riječima: „dužan je“. U stavu (3) riječi: ‚osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa‘, zamjenjuju se riječima: ‚osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom‘.“

— član 9. Zakona o izmjenama i dopunama, „Sl. novine FBiH“ 89/18

Udvojeno „se se“ nije naša greška u prepisu nego štamparska greška samog glasila; navodimo je kako je odštampana, s oznakom [sic]. Tako i inače postupamo s tekstom propisa: ispravljati ga u citatu značilo bi tvrditi nešto što zakonodavac nije objavio.

Time se prethodno obraćanje poslodavcu iz mogućnosti pretvorilo u obavezu, a izuzetak od te obaveze se preokrenuo: umjesto novčanih potraživanja, izuzetak su postali sporovi zbog otkaza.

Onda je Ustavni sud Federacije BiH, presudom broj U-16/18 od 26. 2. 2020. (objavljena u „Sl. novinama FBiH“ broj 23/20 od 3. 4. 2020.), utvrdio da član 9. akta o izmjenama nije u saglasnosti s Ustavom FBiH — u istoj presudi je član 124. Zakona o radu izričito ocijenjen kao saglasan. Padom te izmjene član 114. se vratio na tekst iz 26/16. Zakonodavac je to isto naknadno upisao i u sam zakon, izmjenom iz broja 44/22, koja riječi „dužan je“ vraća u „može“.

PeriodČlan 114. stav 1.Izuzetak u stavu 3.Šta ga je uvelo
14. 4. 2016. – 16. 11. 2018.radnik „može“ zahtijevatinaknada štete i novčana potraživanjaosnovni tekst 26/16
17. 11. 2018. – 2. 4. 2020.radnik „dužan je“ zahtijevatiotkaz ugovora o raduizmjene 89/18
od 3. 4. 2020.radnik „može“ zahtijevatinaknada štete i novčana potraživanjapresuda US FBiH U-16/18 („Sl. novine FBiH“ 23/20); potvrđeno izmjenom 44/22

Zašto to nije formalnost

Za radnika čije je pravo povrijeđeno u prozoru od 17. 11. 2018. do 2. 4. 2020. prethodni zahtjev poslodavcu nije bio opcija nego uslov, a izuzetak za novčana potraživanja u tom periodu nije postojao. Isti spor, ista činjenična situacija, dva različita ishoda — razlika je samo datum.

Priča ima i nastavak koji pokazuje koliko je pitanje „od kada“ ozbiljno. Na ustavno pitanje Vrhovnog suda FBiH, Ustavni sud FBiH je presudom broj U-48/19 od 21. 4. 2020. („Sl. novine FBiH“ broj 31/20) odlučio o djelovanju ranije presude: započeti, nezavršeni predmeti imaju se okončati u skladu s članom 114. Zakona o radu iz broja 26/16.

A da izvršenje odluke ustavnog suda nije automatsko, isti sud je konstatovao rješenjem od 2. 3. 2022. („Sl. novine FBiH“ broj 19/22): „Utvrđuje se da Presuda … broj U-16/18 … nije izvršena.“ Zakonodavac je tekst u zakonu uskladio tek izmjenom 44/22, na snazi od 9. 6. 2022. — dakle više od dvije godine nakon što je odredba prestala važiti.

Član ne umire samo od izmjena svog zakona

Ako mislite da je dovoljno pratiti izmjene tog zakona — nije. Dva primjera iz istog Zakona o radu:

  • Članovi 150. do 155. (mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova) prestali su se primjenjivati 1. 7. 2021. — ne izmjenom Zakona o radu, nego članom 32. Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova.
  • Članovi 122. do 136. (reprezentativnost sindikata) prestali su se primjenjivati 30. 12. 2021., po članu 34. Zakona o reprezentativnosti sindikata i udruženja poslodavaca.

Nijedan od ta dva zakona u naslovu ne spominje Zakon o radu. Ko prati samo akte koji se zovu „Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu“, ove dvije cjeline nikada neće vidjeti — a petnaest i šest članova je prestalo da se primjenjuje.

Postoji i obrnut smjer: pravilo koje tada još nije postojalo. Član 166a, koji uvodi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa studentom (najviše dva puta godišnje, ukupno najduže 180 dana, lice od 18 do 26 godina), dodan je izmjenom 39/24 i na snazi je od 6. 6. 2024. Za angažman iz 2023. taj član jednostavno ne postoji.

I još jedan, tih: član 94. je do 2018. kao osnov prestanka ugovora tražio „65 godina života i 20 godina staža osiguranja“ — danas traži 15. Razlika od pet godina staža, u jednoj riječi, o kojoj ovisi je li nečiji radni odnos zakonito prestao.

Odakle uopšte datumi

Datum stupanja na snagu se ne pretpostavlja — čita se iz dva izvora: iz zaglavlja službenog glasila (kad je broj objavljen) i iz završnog člana samog akta (kad stupa na snagu). Za Zakon o radu FBiH to izgleda ovako:

BrojObjavljenKlauzulaNa snazi od
26/166. 4. 2016.„osmog dana“14. 4. 2016.
89/189. 11. 2018.„osmog dana“17. 11. 2018.
44/228. 6. 2022.„narednog dana“9. 6. 2022.
39/2429. 5. 2024.„osmog dana“6. 6. 2024.

Odluka suda se datira drugačije — i tu se najlakše pogriješi. Izreka presude U-16/18 ne sadrži nikakav rok, pa odredba prestaje važiti danom objavljivanja presude u „Službenim novinama Federacije BiH“ — dakle 3. 4. 2020., a ne osam dana kasnije. Pravilo o „osmom danu“ pripada klauzuli o stupanju na snagu zakona, nikada odluci suda. To ne piše u samoj presudi nego u članu 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 6/95 i 37/03): propis za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu s Ustavom „neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u ‚Službenim novinama Federacije BiH‘“. Odakle taj datum dolazi i šta se dešava kad presuda ipak odredi rok — u tekstu o odlukama ustavnog suda.

Šta iz ovoga slijedi za alat

Zato propis kod nas nije jedan dokument nego vremenska linija po članu: svaki član ima verzije, svaka verzija ima datum od kojeg važi i akt koji ju je uveo — bio to zakon o izmjenama, drugi zakon koji joj oduzima primjenu, ili odluka ustavnog suda. Pitanje „šta je važilo 15. 3. 2019.?“ tada ima odgovor, i taj odgovor nosi svoj izvor.

Generativni model bez tog sloja odgovara ono što je najčešće vidio u tekstovima na kojima je učen — a to je, u najboljem slučaju, današnja verzija. Kako to izgleda u praksi, s doslovnim citatima, pokazali smo u testu generativnog AI-ja; zašto u BiH uopšte nema prečišćenih tekstova iz kojih bi se to lako pročitalo, objasnili smo ovdje. A kako se čita odluka ustavnog suda koja član obori — i od kog datuma — u tekstu „Kada Ustavni sud obori član zakona“.

Ovo nije pravni savjet. Tekst je opšte objašnjenje propisa na dan objave i ne zamjenjuje procjenu advokata u konkretnom predmetu. Propisi se mijenjaju — prije oslanjanja provjerite član u nadležnom službenom glasilu („Službene novine" / „Službeni glasnik") ili na avdokat.com/provjeri.