ZAKON O MEĐUNARODNOJ PRAVNOJ POMOĆI U KRIVIČNIM STVARIMA

(Zamolnica) (1) Zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć podnosi se u formi zamolnice.

(2) Zamolnica stranog pravosudnog organa kao i njeni prateći akti moraju biti prevedeni na jedan od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Prijevod mora ovjeriti sudski tumač.

(3) Zamolnica domaćeg pravosudnog organa kao i njeni prateći akti moraju biti prevedeni na jezik u službenoj upotrebi u zamoljenoj državi.

(4) Ako međunarodnim ugovorom ili odredbama ovog zakona nije drugačije određeno, zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć mora sadržavati:

a) naziv organa koji je sačinio zamolnicu, oznaku predmeta, tačan naziv zamoljene države, a po mogućnosti i naziv zamoljenog organa; b) pravni osnov za pružanje međunarodne pravne pomoći; c) tačan opis radnje međunarodne pravne pomoći koja se traži i razlog za podnošenje zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć; d) zakonski naziv krivičnog djela i kratak opis činjenica; e) precizne lične podatke i državljanstvo lica za koje se traži međunarodna pravna pomoć i njegovo svojstvo u postupku; f) naziv akata i ime ili naziv i adresu primaoca, ako se radi o dostavi sudskih i drugih akata i g) ostale podatke koji mogu biti značajni za postupanje po zamolnici.

(5) Zamolnica, kao i akti koje dostavljaju sudovi i drugi nadležni organi, moraju biti potpisani i potvrđeni pečatom suda ili organa iz kojeg dolaze.

(6) Ako podaci sadržani u zamolnici i priloženoj dokumentaciji nisu dovoljni, mogu se zatražiti dodatna obavještenja i dokumentacija.

(Način komuniciranja) (1) Zamolnice domaćih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć dostavljaju se stranim pravosudnim organima posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Na isti način dostavljaju se domaćim pravosudnim organima zamolnice stranih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, domaći pravosudni organ može zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć dostaviti direktno stranom pravosudnom organu, kad je takav način komuniciranja predviđen međunarodnim ugovorom.

(3) U hitnim slučajevima, kad je takav način komuniciranja predviđen međunarodnim ugovorom, zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu se dostavljati i primati posredstvom Međunarodne organizacije kriminalastičke policije - INTERPOL-a.

(4) U hitnim slučajevima zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu se dostavljati i primati posredstvom Eurojusta – Agencije Evropske unije za policijsku i pravosudnu saradnju u krivičnim stvarima.

(5) Postupak nadležnih organa Bosne i Hercegovine u odnosima s Eurojustom uredit će se posebnim uputstvom ministra pravde Bosne i Hercegovine, kojim će se odrediti organi i kontakt tačke za saradnju s Eurojustom.

(6) U slučajevima komunikacije iz st. (2) i (3) ovog člana, domaći pravosudni organ dostavit će kopiju zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.

(7) U slučaju kada ne postoji zaključeni međunarodni ugovor, kao i kad je međunarodnim ugovorom izričito predviđen diplomatski put komunikacije, Ministarstvo pravde Bosne i Herceovine dostavlja i prima zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć posredstvom Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

(8) Zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć mogu se primati i elektronskim putem ili drugim sredstvima telekomunikacije koja ostavljaju pisani trag i ako je nadležni strani pravosudni organ spreman, na zahtjev, dostaviti pisano obavještenje o načinu slanja i original zamolnice, a sve pod uslovom da je ovakav način dostavljanja uređen međunarodnim ugovorom.