(Zamolnica) (1) Zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć podnosi se u formi zamolnice. (2) Zamolnica stranog pravosudnog organa kao i njeni prateći akti moraju biti prevedeni na jedan od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Prijevod mora ovjeriti sudski tumač. (3) Zamolnica domaćeg pravosudnog organa kao i njeni prateći akti moraju biti prevedeni na jezik u službenoj upotrebi u zamoljenoj državi. (4) Ako međunarodnim ugovorom ili odredbama ovog zakona nije drugačije određeno, zamolnica za međunarodnu pravnu pomoć mora sadržavati: a) naziv organa koji je sačinio zamolnicu, oznaku predmeta, tačan naziv zamoljene države, a po mogućnosti i naziv zamoljenog organa; b) pravni osnov za pružanje međunarodne pravne pomoći; c) tačan opis radnje međunarodne pravne pomoći koja se traži i razlog za podnošenje zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć; d) zakonski naziv krivičnog djela i kratak opis činjenica; e) precizne lične podatke i državljanstvo lica za koje se traži međunarodna pravna pomoć i njegovo svojstvo u postupku; f) naziv akata i ime ili naziv i adresu primaoca, ako se radi o dostavi sudskih i drugih akata i g) ostale podatke koji mogu biti značajni za postupanje po zamolnici. (5) Zamolnica, kao i akti koje dostavljaju sudovi i drugi nadležni organi, moraju biti potpisani i potvrđeni pečatom suda ili organa iz kojeg dolaze. (6) Ako podaci sadržani u zamolnici i priloženoj dokumentaciji nisu dovoljni, mogu se zatražiti dodatna obavještenja i dokumentacija.
čl. 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, „Sl. glasnik BiH" br. 53/09