Član 16a. ZAKON O MEĐUNARODNOJ PRAVNOJ POMOĆI U KRIVIČNIM STVARIMA

(Saslušanje svjedoka i vještaka putem videokonferencije) (1) Kada neposredno saslušanje svjedoka i vještaka iz Bosne i Hercegovine nije moguće na teritoriji druge države, saslušanje se može obaviti putem videokonferencije na zahtjev pravosudnih organa te države. (2) Zahtjev iz stava (1) ovog člana mora biti sačinjen u pismenoj formi i sadržavati sve što je predviđeno članom 3. ovog zakona, kao i obrazloženje razloga nemogućnosti neposrednog pojavljivanja svjedoka i vještaka u zemlji koja podnosi zahtjev. U zahtjevu se mora naznačiti naziv sudskih organa i lica koja prisustvuju saslušanju u zemlji koja podnosi zahtjev. (3) Zahtjev iz stava (1) ovog člana bit će odobren ako nije u suprotnosti s principima krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, a udovoljit će mu pravosudni organ koji ima tehnička sredstva za ovakvu vrstu saslušanja, bez obzira da li je nadležan za pružanje pravne pomoći iz ovog zahtjeva u smislu čl. 6. i 7. ovog zakona. (4) Poziv za saslušanje licima iz stava (1) ovog člana dostavlja pravosudni organ koji provodi saslušanje. (5) Za utvrđivanje identiteta lica koje se saslušava odgovoran je pravosudni organ države po čijem zahtjevu se provodi saslušanje, a po potrebi on će osigurati i tumača, te saslušanje neposredno obaviti u skladu sa svojim zakonodavstvom. (6) Izuzetno od stava (5) ovog člana, saslušanje može obaviti i pravosudni organ u Bosni i Hercegovini prema uputstvima pravosudnog organa države koja je dostavila zahtjev uz osiguranje tumača, ali samo po zahtjevu države koja je uputila zamolnicu. (7) Svjedok i vještak mogu odbiti dati iskaz u skladu s krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, kao i u skladu s krivičnim zakonodavstvom države koja je dostavila zahtjev. (8) Pravosudni organ u Bosni i Hercegovini koji provede saslušanje će uz poštivanje mjera zaštite o saslušanju sačiniti zapisnik ili snimak u skladu s krivičnim zakonodavstvom podnosioca zahtjeva i dostaviti ga pravosudnom organu države koja je dostavila zahtjev. (9) Ako lice iz stava (1) ovog člana odbije dati iskaz, prema njemu se ne mogu primijeniti mjere bilo kakve prinude.