Član 24a. ZAKON O MEĐUNARODNOJ PRAVNOJ POMOĆI U KRIVIČNIM STVARIMA

(Praćenje van državnih granica jedne strane ugovornice) (1) Država moliteljica može zahtjevom upućenim posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine zatražiti od nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini odobrenje da njeni policijski organi na teritoriji Bosne i Hercegovine prate lice za koje se sumnja da je učestvovalo u izvršenju krivičnog djela koje podliježe izručenju, ili lica za koje se vjeruje da će zasigurno dovesti do identificiranja i pronalaženja pomenutog lica. U zahtjevu se može naznačiti da se praćenje povjerava domaćim policijskim organima. (2) Nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini po prijemu zahtjeva ispituje: a) da li zahtjev sadrži sve relevantne podatke koji su potrebni da bi se, u skladu s krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, mogao podnijeti nadležnom sudu prijedlog za određivanje posebne istražne radnje - tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima; b) da li se zahtjev odnosi na krivičnu istragu za krivična djela koja podliježu ekstradiciji u Bosni i Hercegovini; c) da li se zahtjev odnosi na krivične istrage za krivična djela za koja se, u skladu s krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, može odrediti posebna istražna radnja - tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi s njima; d) da li se zahtjev odnosi na krivična djela prema obilježjima iz zahtjeva koja su propisana u krivičnim zakonima Bosne i Hercegovine, i to: - atentat - ubistvo - silovanje - podmetanje požara - krivotvorenje novca - oružana pljačka i sticanje ukradene robe - iznudu - otmicu i uzimanje talaca - trgovinu ljudskim organima - nezakonitu trgovinu opojnim drogama i psihoterapetuskim sredstvima - kršenje zakona o oružju i eksplozivnim sredstvima - upotrebu eksplozivnih materija - nezakonito posjedovanje toksičnih i opasnih materija. (3) Ako nadležno tužilaštvo ustanovi da zahtjev ne sadrži sve relevantne podatke, o tome će posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine obavijestiti nadležni strani pravosudni organ koji može naknadno dostaviti zahtijevane potrebne podatke. (4) Ako nadležno tužilaštvo ustanovi da zahtjev ne ispunjava uslove iz stava (2) ovog člana, odbit će zahtjev i o tome posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine obavijestiti nadležni strani pravosudni organ. (5) Ako zahtjev ispunjava sve neophodne uslove navedene u stavu (2) ovog člana, tužilac nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini sačinit će prijedlog za određivanje posebne istražne radnje - tajno praćenje i tehničko snimanje lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi s njima, te ga uputiti nadležnom sudu na daljnji postupak u skladu s krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine. (6) Nadležni sud će, u skladu s krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, odlučiti da li su ispunjeni uslovi za usvajanje prijedloga i donošenje naredbe kojom se određuje izvršenje posebne istražne radnje. (7) Nadležno tužilaštvo će, posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, o odluci suda obavijestiti strani pravosudni organ. Naredba suda kojom se određuje posebna istražna radnja predstavlja dozvolu za tajno praćenje. (8) U slučaju kada zbog posebno hitnih razloga država moliteljica nije uputila zahtjev za dobivanje dozvole u skladu sa stavom (1) ovog člana, pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljice koji provode mjere praćenja u okviru krivične istrage imat će ovlaštenja da nastave praćenje lica za koje se pretpostavlja da je počinilo krivična djela iz stava (1) tačka d) ovog člana na teritoriji Bosne i Hercegovine, pod uslovom da se: a) nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini odmah obavijesti o prelasku državne granice za vrijeme praćenja; b) zahtjev za pravnu pomoć, podnesen u skladu sa stavom (1) ovog člana, uputi bez odgađanja, uz navođenje razloga za prelazak državne granice bez prethodno pribavljene dozvole. (9) Praćenje na teritoriji Bosne i Hercegovine iz stava (8) ovog člana odmah će biti obustavljeno kada nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini to zatraži ili ako sud ne izda naredbu u roku od pet sati od prelaska državne granice. (10) Praćenje po dobivenoj naredbi suda će se obavljati samo pod sljedećim općim uslovima: a) pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljice provode mjere praćenja u skladu s odredbama ovog zakona i zakonodavstva Bosne i Hercegovine i držat će se uputstva nadležnog tužilaštava u Bosni i Hercegovini;. b) pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljice koji provode mjere praćenja moraju u bilo koje doba biti spremni da osiguraju dokaz da djeluju u svojstvu službenih lica; c) pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljice koji provode mjeru praćenja mogu nositi svoje službeno oružje za vrijeme praćenja, osim kada nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini ne odluči drugačije. Nošenje i upotreba službenog oružja može se dozvoliti u skladu sa zakonima u Bosni i Hercegovini; d) zabranjen je ulazak u privatni posjed i na mjesta koja nisu dostupna javnosti; e) pripadnici organa unutrašnjih poslova države moliteljice koji provode mjeru praćenja nisu ovlašteni da zaustavljaju i ispituju, niti da liše slobode lice koje je pod prismotrom; f) nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini bit će obaviješteno o svim preduzetim radnjama, a službena lica koja provode mjere praćenja mogu biti zamoljena da se lično pojave pred nadležnim tužilaštvom u Bosni i Hercegovini; g) strani pravosudni organi s čije teritorije dolaze pripadnici organa unutrašnjih poslova koji obavljaju praćenje će, na zahtjev nadležnog tužilaštva u Bosni i Hercegovini, pružiti pomoć u istrazi koja je otvorena na osnovu provedenih operacija u kojima su učesvovali, uključujući i sudske postupke. (11) Nadležno tužilaštvo u Bosni i Hercegovini uputit će zahtjev iz stava (1) ovog člana posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine nadležnom organu druge države radi davanja odobrenja za praćenje policiji Bosne i Hercegovine na teritoriji te države.