(Pojednostavljeno izručenje) (1) Lice čije se izručenje traži može dati saglasnost za predaju državi moliteljici na pojednostavljeni način bez provođenja ekstradicionog postupka, kao i odreći se prava na principe specijaliteta. (2) O mogućnosti pojednostavljene predaje i njenim posljedicama, u smislu odredbi stava (1) ovog člana, sudija za prethodni postupak dužan je da ukaže licu čije se izručenje traži, prilikom saslušanja. (3) Saglasnost i odricanje od prava iz stava (1) ovog člana bit će uneseno u zapisnik Suda Bosne i Hercegovine, u kojem će se također konstatirati da lice nije državljanin Bosne i Hercegovine, a zapisnik će potpisati i stranac čije se izručenje traži. (4) Saglasnost i odricanje od prava iz stava (1) ovog člana su neopozivi. (5) Zapisnik u kojem je sadržana saglasnost za pojednostavljeno izručenje sud će bez odgađanja dostaviti Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, te će na osnovu tog zapisnika ministar pravde Bosne i Hercegovine donijeti rješenje kojim će odlučiti o izručenju stranca. U ovom slučaju država moliteljica nije obavezna dostavljati molbu za izručenje. (6) Nakon što lice čije se izručenje traži da svoju saglasnost za pojednostavljeno izručenje državi moliteljici, na potraživanog će se, u pogledu daljnjeg pritvora primijeniti odredbe ovog zakona koje se odnose na ekstradicioni pritvor. (7) Pojednostavljeno izručenje ima efekte izručenja i podliježe istim uslovima, na što će se upozoriti država moliteljica.
čl. 52. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, „Sl. glasnik BiH" br. 58/13