(Osnove za odbijanje pravne pomoći) (1) Pored drugih razloga propisanih ovim zakonom za odbijanje zahtjeva za pojedine oblike pravne pomoći, nadležni domaći pravosudni organ odbit će zahtjev za pravnu pomoć u sljedećim slučajevima: a) ako bi udovoljavanje zahtjevu bilo u suprotnosti s pravnim poretkom Bosne i Hercegovine ili bi moglo da nanese štetu njenom suverenitetu ili sigurnosti; b) ako se zahtjev odnosi na djelo koje se smatra političkim krivičnim djelom ili djelom povezanim s političkim krivičnim djelom; c) ako se zahtjev odnosi na vojna krivična djela; d) ako je za isto krivično djelo lice na koje se zahtjev odnosi iz materijalno-pravnih razloga oslobođeno krivice ili je protiv njega obustavljen postupak, ili ako je oslobođeno kazne, ili ako je sankcija izvršena ili se ne može izvrštiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda; e) ako se protiv lica na koje se zahtjev odnosi u Bosni i Hercegovini vodi krivični postupak zbog istog krivičnog djela osim ako bi izvršenje zamolnice moglo dovesti do odluke o puštanju ovog lica na slobodu; f) ako bi krivično gonjenje ili izvršenje sankcije prema domaćem pravu bilo isključeno zbog zastarjelosti. (2) Odredbe stava (1) tačka d) ovog člana ne primjenjuje se u slučajevima kada je u državi moliteljici došlo do obnove krivičnog postupka. (3) Pored razloga utvrđenih stavom (1) ovog člana, pravna pomoć može se odbiti i na osnovu faktičkog reciprociteta u odnosu na određenu državu.
čl. 9. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, „Sl. glasnik BiH" br. 58/13