Član 22. PRAVILNIK O PRIMJENI ZAKONA O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST

Porezna osnovica za promete iz člana 5. stav (1) Zakona jeste nabavna cijena tih ili sličnih dobara u trenutku prometa, bez PDV-a. Za pokretnu imovinu koja podliježe umanjenju vrijednosti obično se može smatrati da je to nabavna cijena, koja ne uključuje PDV, umanjena za 20 odsto za svaku započetu kalendarsku godinu nakon kalendarske godine u kojoj je došlo do stjecanja tih dobara ili njihovih dijelova, osim ako je iz okolnosti slučaja jasno da se rezultat obračuna znatno razlikuje od nabavne cijene sličnih dobara bez PDV-a u trenutku korištenja predmetnih dobara. Poreznu osnovicu kod prometa usluga iz člana 9. Zakona čini tržišna vrijednost pruženih usluga, a ukoliko se tržišna vrijednost ne može utvrditi osnovicu za PDV čine ukupni troškovi poreznog obveznika koji su direktno ili indirektno vezani za pružanje te usluge. Član 20. stav (8) Zakona odnosi se samo na promet dobara ili usluga koji uključuje postojanje porodičnih ili drugih bliskih ličnih veza, te odnosa upravljanja, vlasništva, članstva, finansijskih ili pravnih odnosa između dobavljača i kupca i to samo kada je ta veza ili odnos, a ne neki dokazivi komercijalni razlozi, dovela do vrijednosti niže od one tržišne. Pravni odnosi iz ovog stava obuhvataju odnos između poslodavca i uposlenog ili porodice uposlenog, ili drugih blisko povezanih lica. Tržišna vrijednost se definira kao ukupan iznos koji bi kupac, da bi stekao predmetna dobra ili usluge u tom trenutku, morao, u istoj fazi trgovanja u kojoj dolazi do prometa dobara ili usluga i u uvjetima lojalne konkurencije, platiti isporučiocu dobara/pružaocu usluga s kojim je u poslovnom odnosu na teritoriji BiH. Kada se ne može utvrditi neki sličan promet dobara ili usluga, tržišna vrijednost podrazumijeva sljedeće: a) za dobra, iznos koji nije niži od nabavne cijene tih ili sličnih dobara ili, u nedostatku nabavne cijene, cijena koštanja određena u trenutku vršenja prometa; b) za usluge, iznos koji nije niži od ukupnih troškova poreznog obveznika za pružene usluge. U smislu člana 20. stav (10) tačka 3. Zakona, smatra se da kamate uključuju iznos kamate obračunate za period nakon prometa predmetnih dobara ili usluga. Zavisni troškovi koji su, prema članu 21. stav (2) tačka 2. Zakona, uključeni u poreznu osnovicu za PDV na uvoz dobara, pored vrste troškova navedenih u ovoj odredbi, obuhvataju i npr. troškove špeditera, terminala, smještaja, naknade za carinjenje i slično. Administrativne takse i naknade inspekcijama i drugim javnim organima izvršne vlasti nisu uključene u poreznu osnovicu za PDV kod uvoza. Poreznu osnovicu za usluge prijevoza putnika izvršene vozilom za prijevoz putnika (autobus, minibus i drugo vozilo licencirano za prijevoz putnika) čini onaj dio od ukupne vrijednost usluge koji se srazmjerno broju kilometara koje vozilo prelazi preko teritorije BiH oporezuje u BiH. Porezna osnovica iz stava (7) ovog člana ne može biti niža od prosječne naknade koju čini prosječan iznos vrijednosti po putniku i po jednom kilometru od 0,10 konvertibilnih maraka pomnožen sa brojem putnika koji putuju i brojem kilometara koje vozilo prelazi preko teritorije BiH. Poreznu osnovicu za međusobnu isporuku električne energije prema članu 10. stav (2) Pravilnika, čini pozitivna razlika između vrijednosti električne energije isporučene od strane poreznog obveznika licu koje nije porezni obveznik i vrijednosti električne energije koju je isporučilo lice koje nije porezni obveznik tom poreznom obvezniku.