(Zabrana približavanja i komunikacije sa žrtvom) (1) Učinitelju krivičnog djela protiv života i tijela, krivičnog djela protiv spolne slobode i morala, krivičnog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, krivičnog djela protiv braka, porodice i mladeži kao i krivičnog djela uhođenja može se izreći sigurnosna mjera zabrane približavanja i komunikacije sa žrtvom, ako postoji opasnost da bi učinitelj mogao ponoviti takvo krivično djelo. (2) Sigurnosna mjera zabrane približavanja i komunikacije sa žrtvom uključuje zabranu približavanja žrtvi na određenoj udaljenosti, zabranu pristupa u prostor oko mjesta stanovanja ili mjesta rada žrtve, kao i zabranu uznemiravanja ili komunikacije sa žrtvom, bilo putem informaciono - komunikacijskih tehnologija ili na drugi način. (3) Sigurnosna mjera zabrane približavanja i komunikacije sa žrtvom može se izreći u trajanju koje ne može biti kraće od šest mjeseci ni duže od pet godina, računajući od pravosnažnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. (4) Prema učinitelju krivičnog djela koji prekrši zabranu približavanja i komunikacije sa žrtvom određenoj u uvjetnoj osudi, može se postupiti po odredbi člana 66. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon Federacije).
čl. 78a. Krivični zakon Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 58/25 (prečišćeni tekst — neslužbeno)