(Udaljenje iz domaćinstva) (1) Sigurnosnu mjeru udaljenja iz domaćinstva sud može izreći učinitelju krivičnog djela protiv života i tijela, krivičnog djela protiv spolne slobode i morala, krivičnog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, krivičnog djela protiv braka, porodice i mladeži, ako postoji opasnost da bi učinitelj mogao ponovo počiniti krivično djelo prema članu domaćinstva. (2) Sigurnosna mjera udaljenja iz domaćinstva može se izreći u trajanju koje ne može biti kraće od šest mjeseci ni duže od pet godina, računajući od pravosnažnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere. (3) Osoba kojoj je izrečena mjera iz stava (1) ovog člana dužna je, uz prisustvo policijskog službenika, odmah po pravosnažnosti presude napustiti stan, kuću ili drugi stambeni prostor koji čini domaćinstvo. (4) Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na osnovu stava (1) ovog člana, sud može, na prijedlog osuđenika, obustaviti njeno izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stava (1) ovog člana. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja. (5) Prema učinitelju krivičnog djela koji ne postupi po sigurnosnoj mjeri udaljenja iz domaćinstva ili koji prekrši ovu mjeru, može se postupiti po odredbi člana 66. Krivičnog zakona Federacije. Čl. 79-109 (brisani)
čl. 78b. Krivični zakon Federacije BiH, „Sl. novine FBiH" br. 58/25 (prečišćeni tekst — neslužbeno)