Ako poslovni subjekt na dan isteka ugovora o oročenju njegovih sredstava kod banke ima na tekućem računu evidentirane nenamirene obaveze iz člana 38. st. (1) i (2) ovog zakona, banka ne može produžiti ugovor o oročenju sredstava. U ugovoru o oročenim sredstvima zaključenim sa imaocem, banka je dužna unijeti odredbu o raskidu ugovora i obavezi prijenosa oročenih sredstava, zajedno s pripadajućim kamatama do momenta raskida ugovora, na glavni račun poslovnog subjekta radi izvršenja naloga za prinudnu naplatu u skladu s ovim zakonom. U slučaju da na računima u konvertibilnim markama, devizama i računima za posebne namjene nema dovoljno sredstava za izvršenje naloga za prinudnu naplatu banka kod koje se vode oročena sredstva tog imaoca koji ima blokirane račune obavezna je u skladu sa propisom kojim se uređuje izvršni postupak, raskinuti ugovor i oročena sredstva do visine blokade doznačiti na glavni račun imaoca radi izvršenja naloga za prinudnu naplatu iz člana 38. st. (1) i (2) ovog zakona, isključivo i samo po zahtjevu banke kod koje se vodi glavni račun. Banka iz stava (2) ovog člana obavezna je na glavni račun doznačiti i iznos dospjelih kamata, koje prema ugovoru o oročenim sredstvima pripadaju imaocu do momenta raskida ugovora, radi izvršenja naloga za prinudnu naplatu u skladu sa ovim zakonom. Poslovni subjekt u vezi sa st. (2) i (3) ovog člana može, radi izvršenja naloga za prinudnu naplatu, raskinuti ugovor o oročenim sredstvima zaključen s bankom. Izuzetno, ugovori o namjenski oročenim sredstvima za osiguranje plasmana su izuzeti iz postupanja po nalozima prinudne naplate.
čl. 44. Zakona o računima za plaćanje, „Sl. novine FBiH" br. 59/26