Dobro baštine može se koristiti za zadovoljavanje obrazovno-odgojnih, kulturnih, vjerskih, umjetničkih i naučnih potreba fizičkih i pravnih lica, kao i za zadovoljavanje potreba privrednih aktivnosti, ako je dobro baštine, na odgovarajući način, prilagođeno za zadovljavanje tih potreba. Dobro baštine ne smije se koristiti na način koji je suprotan izvornoj namjeni dobra ili želji vlasnika, odnosno donatora, posebno ako se vrijeđaju nacionalna ili vjerska osjećanja građana, ili se korištenjem dobra oštećuje ili umanjuje njegova autentičnost i vrijednost, ili skrnavi njegov značaj. Odredbe st. 2. i 3. ovog člana shodno se primjenjuju i na zaštitni pojas.
čl. 31. Zakona o zaštiti kulturne baštine, „Sl. novine KS" br. 2/00