Poslodavac može radnika uputiti na rad u drugu zemlju u kojoj poslodavac obavlja dio svoje djelatnosti, pod uslovom da poslovi koje radnik treba da obalja odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima i da se sa radnikom sporazumije o sljedećem: 1) trajanju rada u drugoj zemlji, 2) uslovima smještaja radnika za vrijeme boravka u drugoj zemlji, ako je to potrebno, 3) valuti u kojoj će se radniku isplaćivati plata i druga primanja po osnovu rada u drugoj zemlji, kao i rokovima i načinu isplate, 4) uslovima odlaska i povratka radnika sa rada u drugoj zemlji. Poslodavac je dužan da radnika, prije odlaska na rad u drugu zemlju, upozna o propisima koji će se primjenjivati kod ostvarivanja njegovih prava i obaveza za vrijeme rada u drugoj zemlji. Drugom zemljom, u smislu stava 1. ovog člana, ne smatra se Federacija Bosne i Hercegovine ili Brčko distrikt Bosne i Hercegovine.
čl. 174. Zakona o radu Republike Srpske, „Sl. glasnik RS" br. 1/16